Put u središte zemlje

Organizator te manifestacije je Pučko otvoreno učilište, a moderator večeri bio je nezamjenjivi Davor Šišović Šiška. Glavni cilj ovog susreta izdavača je poticanje samog izdavaštva i autora na rad, a ove godine književna večer je bila obilježena prisustvom lani nagrađenih autora i prevoditelja. Gosti večeri su bili Damir Miloš, Irena Lukšić, Marina Jadrejčić, Maja Vidmar, Zoltan Medve i Stela Jelinčić.
Svojim prigodnim govorom večer su upotpunili i pazinski gradonačelnik Renato Krulčić, koji je izrazio želju i potporu nastojanju da grad Pazin postane grad knjige, te pročelnik za društvene djelatnosti Boris Demark, koji je izrazio zadovoljstvo zbog uspješne prenamjene jedne "ruševine u hižu od besid". Osim toga, pročelnik je ukratko opisao samo nastajanje Kuće za pisce, naglasio je kako se radilo uz strogu suglasnost konzervatorskog odbora, te se zahvalio Istraskoj županiji kao partneru u sufinanciranju ovog projekta. Uslijedio je kratki pregled rada "Kuće za pisce" od njena otvaranja do sada, što je uspješno izložila Iva Ciceran, koja je osim toga zaslužna za iznimno mnogo projekata, za korisnike i građane svih dobi, u pazinskoj Gradskoj knjižnici, koju vodi.
Nakon ovog uvoda, književnu je večer otvorila Irena Lukšić- književnica, urednica, prevoditeljica, povjesničarka i teoretičarka književnosti. Kada ju je moderator upitao odakle su se tolika polja rada našla u njenom životopisu, književnica je odgovorila da s obzirom na činjenicu da živimo u maloj zemlji, imamo veliki broj zavidnih na uspjehu, pa da ona ustvari samo "bježala u iz kruga u krug" poradi zavisti same. Na pitanje u kojem od ovih područja najviše uživa raditi, odgovara da je "najrađe čitateljica" jer voli maštati, a fascinantno joj je sanjati zajedno s autorima. Govoreći o svojim hobijima, osim rock`n`rolla, kaže da voli gljive i da ima dobar bicikl. Potom je na moderatorovu molbu pročitala ulomak iz svog eseja "Mick Jagger", u kojem progovara o roditeljstvu, stavovima i "fiks idejama" koje preuzimamo od roditelja. Evo i citat koji će sve pojasniti (a možda i neće) : "Mick Jagger kao mama? Ne zvuči loše" .
Potom je riječ preuzela Maja Vidmar, slovenska pjesnikinja, koja je mjesec dana boravila u Kući za pisce zahvaljujući osvojenoj stipendiji. Nakon što je pročitala jednu svoju pjesmu , "Savjest 1", na pitanja moderatora je dosta skromno odgovarala , izrazila je zahvalnost što je mogla boraviti u kući, pojasnivši kako je puno lakše pisati kada proces nije isprekidan svakodnevnim sitnicama, jer to potiče inspiraciju i koncentraciju, te je njoj "pisanje u tuđini" velika privilegija. Kaže da piše intimnu poeziju, u kojima govori o egzistencijalnim problemima (kako sama kaže: " pjesnici se uvijek vraćaju istim temama" ), te kaže da o teme " ne bježi niti joj želi pobjeći" . Pjesnikinja je ustvrdila da u usporedbi sa Hrvatskom, u Sloveniji poezija nije ništa više cijenjena.
Boje Istre je branila Marina Jadrejčić iz Kanfanara, za koju je moderator istaknuo da već 15-tak godina piše u okviru žarna znanstvene fantastike. Naime u "Futuri" je izlazio njen serijal priča o Istranima u svemiru, točnije na planetu Tiha, kojem kolonizatori moraju pristupiti s nekim novim metodama jer su matični planet Zemlju uništili. Autorica kaže da je Istrane stavila u svemir iz inata, jer su joj dosadili Amerikanci u svemiru, te da je priča sama od sebe rasla. Kako Istrani na tom planetu susreću divove, koji su pobjegli sa Zemlje, autorica kaže da je osjetila potrebu da sve precizno objasni, pa se stoga vraća u prošlost, u vrijeme dok su divovi još bili na Zemlji. Kako sama kaže, ne može se govoriti tj. pisati o nečemu što se ne pozna, tako da se njen rad i priče o divovima temelje na istraživanjima o divovima svih mitologija na našoj planeti. Ta knjiga je trenutno još uvijek , što se kaže "u rukopisu" , ali autorica izražava optimizam da će ih nastati još, jer još toliko toga mora objasniti. Marina je već objavila jednu svoju zbirku priča s naslovom "Tužna madona", a neke od tih priča su nagrađivane i na pazinskom Istrakonovom natječaju i na natječaju Festivala fantastične književnosti.
Zoltan Medve, mađarski prevoditelj koji trenutno boravi u kući pisaca, progovorio je o izdavaštvu u Mađarskoji Hrvatskoj. Kaže da se u Hrvatskoj može naći više prevedenih mađarskih djela, nego obrnuto. Kaže da su u Mađarskoj prevedeni autori kao što je Miro Gavran, Igor Stiks, Drago Hekanović i slč., te kaže da se nada ljepšoj situaciji u budućnosti.
Damir Miloš je pisac koji je najviše pričao o putovanjima, toliko puno da ga je moderator upitao je su li putovanja tema svih njegovih djela. Nato je autor odgovorio da to nije istina,iako on jako voli putovati ( "samo da nisam kod kuće" ), dapače, njegovih nekoliko zadnjih knjiga uopće nisu o putu, pa čak ni ona posljednja "Cesta", iako njen naslov vara. O svojim iskustvima s putovanjima izdvaja ono kada je dva mjeseca putovao po Europi vlakom, što opisuje kao "ludo" i "nezaboravno" . Pisac još uvijek ne može vjerovati da postoji takva podrška piscima, ona u vidu stipendija, za koje kaže da su vrlo motivirajuće, iako za sebe kaže da piše iz dosade i da ne piše iz inspiracije već ga k pisanju odvede čiatnje nekih drugih knjiga i publikacija i istraživanja unutar jezika. Kaže da se njegovo pisanje svede na " kako zeznuti priču koja te uvijek zezne na kraju" . Osim toga autor je pokrenuo temu specifičnosti jezika i teškoća u prevođenju, zbog čega želi biti neprevodiv, jer bi u suprotnom smatrao da je njegova knjiga loše napisana.
Stela Jelinčić, mlada autorica knjige "Korov je samo biljka na krivom mjestu"
, pročitala je jedan odlaomak iz knjige, koji navodno govori o konjima iako pročitani fragment nije spominjao konje. Dakle, samim time možemo uvidjeti koliko je zanimljiv sam roman, u kojemu Stela progovara o potrazi za identitetom junakinje koja je u srednjim, zrelim godinama, a koju još uvijek muče devedesete, te je junakinja buntovan i gnjevna- u traženju svog identiteta treba otići van svojih granica i zaći u devijantno. Autorica se dosta igra riječima i idejama. Jedna o ideja je ironičan prikaz nekadašnjih žena kao tajnica (žene taje ono što muškarci misle) i današnjih glasnogovornica (žene glasno govore što muškarci misle). Autorica ni sama ne zna hoće li biti još iskoraka u književnost, piše i dalje, još uvijek traga za identitetom.
Nakon ovih predstavljanja prošlogodišnjih dobitnika, započelo je neformalno druženje koje je bilo vrlo zanimljivo i vrijeme je brzo prošlo.
U nedjelju su proglašeni i ovogodišnji dobitnici nagrada. Za kategoriju djelo godine će nagradu podijeliti Klara Buršić Matijašić i Natka Badurina. U kategoriji za najbolji prijevod nagradu je osvojila Milena Benini. Jednomjesečni boravak u pazinskoj Kući za pisce osvojili su prevoditeljica Rusanka Ljapova i književnik Miroslav Kirin, a jednomjesečni boravak u Grazu prevoditeljica Dorta Jagić.
Na kraju se može zaključiti da je još jedan međunarodni susret izdavača "Put u središte Europe" uspješno okončan otvorenjem muzeja Jure Granda u Kringi, koji vam toplo preporučamo posjetiti.
(Tea Gregorović)