Životne mudrosti lijepo zvuče,ali se ne prakticiraju.Sindikati postoje ,ali jedva da djeluju.Oporba postoji samo da bi uživala u pogreškama vladajućih.Vladajući postoje da bi vladali,a ne služili.Kriminalom se najviše bave ljudi bez dosjea.Ove crtice svima poznate su tu među nama i postale su dio nas.Opće prihvaćene postaju neizlječiva bolest društva.Sve me to podsjeća na klinca kojem uredno netko na putu do škole opaljuje čvrge ,a on trpeći ne čini ništa,jer to čine veći i jači od njega.Mnogi od nas bili su u toj poziciji.Svatko od nas izabere način kako se riješit čvrga.Neki odlaze u školu drugim putem,neki sve ispričaju učiteljici,neki se sprijatelje s nasilnicima, naravno lažno je to prijateljstvo ali bez čvrga.Nekad goli pojedinac sa velikim srcem ,pruži otpor i postaje ulični heroj makar izvukao deblji kraj.Danas kao odrasli ljudi jednako djelujemo i borimo se najviše sa samim sobom i sa usađenom pristojnošću ne djelovanja već toleriranja svega i svačega samo da ne dobijemo čvrgu.Bojim se da je naša sudbina već iscrtana ,a u javnosti je sve manje onih koji čvrgu ne vide kao prepreku.

Uči li nas povijest čemu? Ili je iskustvo tek svjetiljka koju nosimo na leđima tako da osvjetljuje samo prošlost.Ako ova kriza ekonomska, te kriza duha potraju ,a svi silni intelektualci domaći i strani nastave samo u kasnonoćnim emisijama analizirat postojeće stanje ,bojim se da će kormilo preuzet ljudi koji u normalnim uvjetima teško da mogu vodit sami sebe u dobrom smjeru ,a kamoli društvo.Pomozimo jedan drugome tu svjetiljku usmjeriti ka boljem sutra koje počinje već sada.

Otok Ivanić

Zatoplilo je, a to znači samo jednu stvar- ljeto je blizu, a svi znamo što nas čeka. Potrebno je odbaciti sve suvišne odjevne predmete i odjenuti se oskudnije. Oskudna odjeća otkriva sve naše nedostatke poput strija, celulita, poveće stražnjice ili trbuha. Naravno, ovakvo stanje si ne možemo dopustit pa je sad idealno vrijeme za gubljenje svih onih kilograma viška i kupovanja svih skupocjenih krema na bazi C vitamina jer naša koža treba hitan oporavak. Realno gledajući, zašto se zamarati usvajanjem zdravih navika kada sve to možete postići u jako kratkom vremenskom roku jedući mizerno male obroke, pijući shakove, uzimajući pića za znojenje i naravno vježbajući do iznemoglosti.

Jednom, ne tako davno, ja sam nalikovala takvoj osobi. Nakon što sam se prestala baviti grupnim sportovima poput košarke i odbojke imala sam višegodišnju pauzu, upala sam u poražavajuće lijeno stanje. Ali na drugoj godini fakulteta odluka je pala, upisujem teretanu i vraćam se u formu! I tako sam krenula u teretanu.

Kako sam tip osobe koji u svemu mora postići cilj s najboljim mogućim učinkom, odlučila sam se posvetiti vježbanju svakog dana tijekom cijelog tjedna, osim nedjeljom, jer ipak tada teretana ne radi. Međutim, nisam bila usamljena u tome. Svakog dana sam susretala ista lica koja su morile iste brige kao i mene. Većinu dana smo provodili na poslu, fakultetu ili u školi, a ostatak u teretani ili po grupnim treninzima. Naravno, uvijek samo birali fat burning vježbe jer su nas jako dobro naučili da mrzimo masne stanice te ih zbog toga moramo brzo iskorijeniti. Život su nam definirale sprave u teretani i one male brojčice (potrošene kalorije) koje rastu na njima sa svakom minutom našeg vježbanja. Okolina je bila krajnje stimulirajuća, glazba predivna, a odraz u ogledalu sve bolji.

Ekipa je bila spolno podijeljena, većina žena na aerobnim treninzima, a većina muškaraca na anaerobnom. Žene su se natjecale koja će dulje ostati na traci, a muškarci su odmjeravali snage na benchu. Žene su pile pića za ubrzanje metabolizma i jače znojenje, a muškarci su kupovali shakove i proteinske čokoladice. U tom periodu nisam viđala prijatelje toliko često, često sam se osjećala malaksalo, kada bih ugledala hranu razmišljala sam je li ugljikohidrat ili protein i koliko kalorija ima. Sve mozgovne strukture su bile usmjerene na samo jednu stvar, a to je „zdrav“ život.

Sad zaboravite sve što sam napisala i pokušajte razmisliti što vas veseli u životu i kakva osoba želite biti. Želite li postati osoba koju definira njen izgled ili postoje stvari koje su vam bitnije. Ni pod koju cijenu ne želim umanjiti važnost vježbanja niti zdrave prehrane, ali ono na što trebamo paziti u životu je balans. Većina nas živi sjedilačkim životom i malo se krećemo. Također, većina nas nema vremena niti novca za spremanje zdravih obroka pa se često okrećemo junk foodu. Međutim, ono što je zabrinjavajuće jest da se većina nas ne pita što to čini našem krvožilnom sustavu, leđima i probavnom traktu, jedino što nas brine je odraz u ogledalu. Ukoliko taj odraz u ogledalu nije zadovoljavajući okrećemo se nasilnim tehnikama skidanja kilograma i prepravljanja svih ostalih mana na koje nailazimo te bez prevelikog razmišljanja završimo u nekom sasvim čudnom filmu. U tom čudnom filmu nismo sami, naići ćemo još na stotine istomišljenika i međusobno ćemo si biti podrška u svim tim „zdravim“ aktivnostima sve dok to „zdravlje“ ne uništi zdravlje.

Pitate se kako je moja „zdrava“ priča završila? E pa nakon nekog vremena sam shvatila da sam „zabrijala“ i da bi bilo dobro da popustim s tim autodestruktivnim stilom života. Još uvijek volim otići u teretanu ili na aerobik, ali si dopuštam i periode lijenosti. Pokušavam jesti što zdravije, ali ne ljutim se na sebe ako pojedem pizzu ili čips.

Dok sam pisala ovu kolumnu naišla sam na zanimljiv članak na jednom od naših internetskih portala. Članak prikazuje rezultate istraživanja provedenog na Sveučilištu u Bristolu. Naime, istraživanje je pokazalo da su žene spremne odreći se godine svog života u zamjenu za idealnu tjelesnu figuru. Je li vas ovaj podatak šokirao? Mene nije. Prva misao koja mi je pala na pamet jest „pa i ja bih bila spremna na to“. U startu je lako pomisliti „neš’ ti godine života, pa što je to naspram svih ostalih“. Ali nakon nekoliko kratkih sekundi promislim: „koji epic fail!“. Pa svake godine proživim toliko predivnih stvari. Ta godina dana je godina više s obitelji, djecom, prijateljima, dobrom glazbom i filmovima i zar nam je uistinu tako lako odreći je se?!

Dobar dan gospodine Rukovanjski. Ja sam seljak, govori mi glas s druge strane telefonske žice. Tko brine o meni, dodao je. I sada muk. Tišina. I na moje inzistiranje čovjek mi je lijepo objasnio kako to da je on seljak, i to onakav kakvih je 80 posto stanovnika naših sela. I on ne može svoj glas nigdje dići. Nije nigdje posebno udružen. Nije nikome važan i nikoga ne interesira njegove mišljenje. I nakon nekoliko minuta tako žući, razočarenja, rekao bi na granici ponosa i razočaravajućeg plača, dobro mi je pojasnio zašto je on pravi seljak.

- Živim u selu, i ja i dva sina i kći koja je na školovanju u Zagrebu, istakao je.

Nekada je radio u jednoj tvrtki kao mehaničar i dobio otkaz kada je tvrkta otišla u stečaj, a žena je uvijek bila domaćica i vodila domaćinstvo. Imaju dvije krave, uvijek nekog junca u tovu, dvije krmače i prasci koji pripadaju im. Imaju dosta voća, 4 hektara ratarskih površina, i veliki vrt od gotovo jednog hektara. Ima u najmu još 5 hektara zemlje i radi dva hektara od susjeda.

- Stari Zetor mi se pokidao pa sam u štedionici digao gotovinski kredit kako bi kupio drugi, ispravni, ali polovni traktor. Od prije imam i plug, i sijačicu, i drljaču. U biti onako sve što treba i još jednu traktorsku prikolicu proizvedenu davno u našičkoj zvijezdi. Imamo i kokoši, i pure i kuniće. Proizvodimo si hranu. Ja dobivam naknadu s biroa, a povremeno nekome na crnjaka popravim automobil i to mi dobro dođe. Žena pravi sir i vrhnje i to se proda uz pomoć šogorice koja ima štand na tržnici. No, novca nikada dosta. Na kredit smo uveli i plin u kuću, pa na još jedan kredit u vrijeme dok sam radio i morao pretresti krov. Mi nemamo ni traktor koji je ugodan za put na prosvjede, mlijeko nam ne želi uzeti ni jedna mljekara jer mi s dvije krave nikome ne pripadamo. Nemamo novca ni za kartu za vlak do mjesta prosvjeda. Sve što imamo gotovine ode na školovanje kćeri na fakultetu u Zagrebu, i dvojici sinova koji idu u srednju školu i svaki dan putuju. Trebaju i za mjesečnu kartu, i za knjige i za jauznu.

Ukratko. Tko brine o 80 posto naših seljaka. To su ljudi koji rade desetak hektara i imaju nešto malo stoke. Jasno. Trebaju nam veliki poljoprivrednici. Ali ovi od 100, 200 hektara, velikim poduzetničkim kreditima, 100 ili 300 krava, ili 30 hektara voćnjaka nisu ti koji su baš najjadniji i oko kojih se sve vrti. Doista u našoj zemlji svi imaju brige s velikima, pa i pravo na štrajk imaju oni koji imaju. Novinari Večernjeg lista s devet tisuća kuna plaće, poljoprivrednici koji godišnje dobiju i po nekoliko milijuna kuna na ime poticaja za novo ulaganje. Ne za zemlju koju ima kao autohtoni seljak. Ili štrajkaju oni iz državnih i gradskih firmi. Tako i kao da pravi seljaci nemaju pravo na štrajk. Nemaju oni nikoga tko ih zapravo zastupa. Pa s njima moža ne bi bilo ni problema kada ih ne bi bilo. Možda bi netko rekao da je najbolji seljak, mrtvi seljak.

Nedavno jedan poduzetnik koji je kupio poljoprivredno dobro za vrlo mare pare ima veliki problem. Pa dobio je i višak muzača, pa neke žene u računovodstvo i prodaji. Možda bi trebalo radnike pobiti i problema s njima ne bi bilo. Kome trebaju radnici i seljaci. Ne znamo još da li će novoosnovana Hrvatska poljoprivredna komora imati kakve brige i sluha za ovakve seljake ili će i oni briniti, samo o onima koje zovemo velikim poljoprivrednicima. Veličina posjeda i njihov status na tržištu je važan za globalne razloge. No, i mali imaju pravo da ih se sasluša.

Da li je važan samo onaj koji 10 hektara jabuka. Pa i onaj koji ima pola hektara nešto zna, razumije, diše a hvala bogu troši i gnojiva i zaštitnih sredstava i goriva, a i kupuje novine i redovitije plaća nego onaj s 500 hektara. Taj seljak živi na selu, za razliku od mnogih onih koje se podrobnije sluša u našem Ministarstvu. Ulaže u infrastrukturu sela. Aktivan je vatrogasnom društvu, u lokalnom kulturno umjetničkom društvu, a i u svojoj župi. Sudjeluje u izgradnji sela i održavanju života. I na kraju dobije nogu od svakoga. Možda bi, kada bi to bilo moguće, valjalo izdvojiti ove gradske poljoprivrednike od seoskih, odvojiti velike poduzetnike od seljaka. Oni između. Koji su i seljaci i agro poduzetnici neka se jednostavno angažiraju i u krugu jednih, i drugih. Netko tko ima kredit poslovne banke, HBOR-a, IPARD-a, kredite za pet traktora, tri prikolice i dva kombajna, te tri automobila i slični normalno i ne moraju imati sluha za onoga tko ima jedan automobil i dvije kravice. No, živi li na selu on je ipak nešto drugo, nego li ovaj koji je u gradu i živi od sela. On je gospodarstvenik. I doista bi valjalo da oni pripadaju sektoru Ministarstva gospodarstva kada su u pitanju njihovi problemi s nelikvidnošću, s povratom kredita bankama, nedozrelošću kada je u pitanju upravljanje kapitalom. Onaj dio koji se odnosi na probleme pojedine proizvodnje, tehnologije, poticanja kvalitete i slično neka ostane u domeni poljoprivrede.

Ili, kako mi je nedavno jedan takav novokomponirani seljak istakao kako mu je veliki problem što mu ovi što su radili zimsku rezidbu traže da na vrijeme plati obavljeni posao. Zamislite, traže od njega da plati. Radi se o jednom od najtežih poslova u poljoprivredi. No, da je on iz sela, ne bi tako grubo govorio o svojim suseljanima, rođacima i poznanicima. Čak što više trudio bi se da svojim radom omogući što je moguće više posla ljudima iz svoje okolice.

Čitamo i o IPARD-u i o onih nekoliko desetaka koji su razbili nemilosrdnu administraciju i birokraciju Europske unije. I nakon prve euforije i sreće što ima onih koji su uspjeli, moramo brzo otrijezniti. Što je 40, 50 ili 100 projekata u cijeloj zemlji. Ništa. Kap u moru. Ovi su došli do nekih sredstava, uvukli se možda i u velike investicije i moguće nove probleme. Ali kako učiniti moguću situaciju da na svakom natječaju prođe tisuću projekata. Ili možda i više. To možemo napraviti sada. Ne poslije. Zato se to i zovu predpristupni fondovi. Koriste se prije pristupanja Europskoj uniji. Mi danas imamo Hrvatsku poljoprivrednu komoru s nekoliko stotina zaposlenih. Imamo i Agenciju za plaćanja u poljoprivredi s više stotina djelatnika. Imamo i Hrvatsku poljoprivrednu agenciju. I Centar za selo i poljoprivredu. I mnogo toga. I na kraju Ministarstvo poljoprivrede. I ono što je važno oni zajedno nemaju tisuću i više traktorista ili pak berača maslina. Oni imaju ekonomiste, agronome, financijaše, bankarske stručnjake, lektore, jezikoznance.... Oni imaju kadar koji za naše poljoprivrednike može raditi projekte i konktrento im pomoći u ostvarenju projekta. Ovako to izgleda da oni služe da vraćaju papire, slažu ih u ladice, da javljaju što nedostaje i da se čak možda i izrugivaju s onima koji se ne snalaze u ovakvom svojevrsnom labirintu.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, mag.ing.agr.

Izvor: EU Agro info 

Pišem ti ovo časa kada čekam smrt.Ona će tiho doći u moj dom i povesti me za ruku sa sobom.Otići ću i ti ćeš saznati istinu.Ja sam bila srednjoškolka,a ti si bio student,oboje druga godina.Sve su djevojke bile lude za tobom,a imao si ih,ne mogu da nabrojim.A mi smo zaljubljene srednjoškolke gledale za tobom kad si prolazio pored škole.Tvoj pogled u prozor-naš uzdisaj!A onda...Prolazila sam pokraj fakulteta.Ti si stajao sa drugom ,pogledao me i rekao:“Vidi baš zgodna mačka!!!“Prošla sam pored vas,sva goreći od uzdisaja.Napokon si primjetio mene!Taj dan sam stajala pred školom.Došao si...Kad si me ugledao prišao si.Razgovor počme spontano.Dugo smo pričali.Bila sam presretna što sam s tobom.Sljedećeg dana zvono,posljednje zvono.Čekaš me pred školom.Prilaziš mi,prebacuješ ruku preko mog ramena i odlazimo.Naš prvi sastanak,prvi poljubac,prvo zakašnjenje,roditeljska ljutnja.Sve se to ponavljalo nekoliko večeri.Dolazio si po mene i mi smo odlazili i lutali gradom.Jedne večeri pozvao si me u stan,da slušamo muziku.Pošla sam.To veče,muzika,piće,svjetlo,zanos...To veče bila sam tvoja,samo tvoja.Drhtali smo u zanosu sreće,kleli se na ljubav do kraja života.Od te večeri voljela sam te jače,svim žarom svoga srca.A ti...za tebe sam postala stvar kao igračka djetetu.Ti si sve rijeđe dolazio po mene.Osjećala sam bol,patila i tugovala.Nisam htjela da netko sazna za moju tugu,pa čak ni ti.Jedno veče vidjela sam te s tom prokletom plavušom.Tada su sve moje nade potonule,jer na licu sam ti vidjela ono osjećanje koje se može vidjeti samo na licu ludo zaljubljenog mladića.Zagrlio si djevojku i u prolazu mi rekao:“Hej,kako si?“Plakala sam,klela tebe,naš susret,svoj život i sve što je vezano za tebe.

Tih dana osjećala sam nesvjesticu i stalno povraćala.Otišla sam liječniku i kao grom iz vedra neba pogodila sam njihovu dijagnozu.Očekivala sam dijete.Naše dijete sam očekivala,osjećaj sreće,tuge i straha.Sve sam tada osjetila,ali sam se pribrala i rekla roditeljima tu kobnu vijest.Ispisala sam se iz škole i otišla na selo.O grdnjama i psovkama neću ti pisati.Rekli su mi da se riješim tog djeteta ali ja nisam htjela.Moja odluka je bila:“RODIT ĆU TO DIJETE!!!“Prošlo je devet mjeseci,napornih i teških.Bližio se dan porođaja.I tog toplog i lijepog dana rodila sam Gabrijelu.Imala je oči kao ti,divne usne-najljepše.Tebi nikad nisam rekla ni da je rođena.Od tog dana živjela sam samo za nju,našu malu Gabrijelu.Brzo su prolazili dani u igri s njom.Njezini prvi zubi,prva riječ,prvi korak,prvi rođendan.

Da li se sjećaš onog dana kada si išao parkom sa tko zna kojom djevojkom?!?Sjedila sam na klupi,a Gabrijela se igrala u pjesku.Pogledao si me,prepoznao i pozdravio.Pitao si me:“Da li je to tvoja kćer?“Potvrdila sam,a ti si nastavio:“Kako se zove taj sretni tata,kad ima tako slatko dijete?“Pogledala sam djevojku.Vidjela sam njezin moleći pogled i shvatila da ona zna za dijete pa odgovorih:“Neznaš ga ti,to ti je najljepši čovjek u gradu.“

Ti si pomilovao Gabrijelu po glavi,zagrlio djevojku,pozdravio se samnom i otišao.Gabrijela kao da je znala da si joj tata.Gledala je u tebe krupnim plavim očima i pružala ruke prema tebi.Taj dan je prvi put rekla riječ: „TATA“ i gorko zaplakala.Otišle smo iz parka,a ja ni sama neznam kako sam izdržala taj dan.Gorkim plačem sam izbacila sve jade iz sebe.Ne,ne pišem ti ovo pismo kako bi se sažalio na mene i moju malu Gabrijelu koje sada više nema.Njezine plave okice su se zauvije zaklopile,a njezine male ručice su posljednji put zagrlile plišanog medu ispod kotača tuđeg automobila.Da,moje male Gabrijele više nema,zato i ja odlazim.Umrijet ću jer želim biti s njom.Ona mi je u životu značila sve,vratila mi ljubav koju si ti uzeo i prevario.Ona je sada mrtva...odlazim...ali želim da znaš,ti si imao kćer s plavim očima kao ti.Tepao si maloj djevojčici ni ne sluteći da ti je kći.Zato sutra kad čuješ zvona glas,koji će ispratiti mene,ti dođi do groblja i donesi crvene karanfile.Da,kao što si obećao,one koje bi mi donio na vjenčanje.Probi se kroz gomilu ljudi.Dođi do mjesta smrti,dođi do mene i Gabrijele.U našu grobnu raku ti baci karanfile da nas sjećaju na tebe,ali nemoj plakati.Ne,zašto bi plakao,jer me nisi ni volio,a kćer si nisi ni poznavao.Možda će te ljudi pitati-tko si?Ti reci prolaznik.Molim te da ne misliš onda na nas,živi kao do sada,ali dođi nam nekad,mi ćemo te čekati...

Bio je to dan kada je tvoja kćer rekla „TATA“ i svaka moja misao bila je upućena tebi.Sada pošto smo,ja i naša mala Gabrijela u vječnoj tami znaj: “Imao si lijepu kćer,ali njenom je životu došao kraj.Bio je to dan kada je prvi put rekla „TATA!!!“

Zmaya

Većina se najbolje nalazi u osrednjosti.Ne previše dobri ,a zli samo kada drugi to ne vide.

Svjetsko je čudo danas biti normalan ,da ne kažem dobar.Normalan ima ogromnih problema sa okolinom i sa samim sobom.

Obično najviše napada prima iz kruga osrednjosti.Zlo ga čak i ne dodiruje previše.

Puno dobrih završi na strani loših samo zato što osrednji sve učine da ih tamo stave.

Samo rijetki izdrže živjeti život na pravoj strani pa makar ostali po strani.

Sjetimo se ponekad svega dobrog na što su nas uputile njihove mrvice mudrosti i podarimo ih sebi osjećajući se tako jači.Lijepo je ponekad izroniti iz žabokrečine osrednjosti i makar jednom biti puni čovjek.

“ eRepublik je virtualna verzija stvarnog svijeta gdje igrači slijede svoje političke, ekonomske i vojne težnje da bi promijenili tijek povijesti. U eRepublik-u građani mogu proživjeti svoje snove, igrati s prijateljima i upoznati nove dok napreduju kroz svoj novi svijet. Za više informacija, posjetite link. ”

eRepublik je masovna mrežna online (MMO), društvena i strateška web browser igra. Igra omogućava igračima da sudjeluju kao građani u online verziji pravog svijeta. Izmislili su ju i razvili Alexis Bonte i George Lemnaru.

eRepublik kombinira koncept društvenih mreža i strategija u jednu online igru čiji igrači mogu sudjelovati u raznim aktivnostima. Građani u eRepubliku mogu voditi poslove, osnivati političke stranke, glasati na izborima, pisati novinske članke, čak ići i u rat kao građani virtualnih verzija stvarnih država.

Nakon registracije, građanin odabire kojoj se virtualnoj državi želi pridružiti. Svaka od tih država nazvana je po stvarnoj državi u pravom svijetu i geografski se nalazi na sličnom mjestu. Građanin nakon toga traži posao u nekoj firmi unutar te države, a ima i priliku da trenira kao vojnik te države. Treniranje i rad u firmi izvode se na dnevnoj bazi. Jedna od glavnih prednosti igre je da je potrebno tek 14 minuta dnevno da bi se sudjelovalo.

Brzi početak 

1. Provjeri svoje zdravlje: Moći ćete se boriti jedino ako imate 20 jedinica zdravlja ili više. Ako nemate, možete ga povećati konzumiranjem hrane ili korištenjem paketa prve pomoći.
2. Kupi oružje: Idite na tržnicu i kupite oružje koje želite. Možete se boriti i nenaoružani ali to će utjecati učinjenu štetu i vaš utjecaj u borbi. Dnevni trening povećava vašu snagu. Što vam je veća snaga i oružje jače, to radite više štete.
3. Pridruži se bitci: Kliknite na tipku "Join" za uključivanje u bitku. Ako je riječ o ratu za nezavisnost morate odabrati stranu kojoj se želite pridružiti ( "Join Resistance" ili "Join [Country]")
4. Odaberi oružje: Oružje je automatski odabrano za vas. Ako želite promjeniti oružje kliknite na tipku za promjenu.
5. Bori se za svoju stranu: Kliknite na "Fight" na glavnom ekranu. Napasti ćete suparničkog igrača i izgubiti 10 jedinica zdravlja, i nagrađeni bodovima utjecaja za svoju stranu i napredovat ćete u ranku.

Ako nema tipke za borbu, ili vaša država nije uključena u bitku ili imate manje od 20 jedinica zdravlja.

Otok Ivanić

Posljednje istraživanje “Instituta za paranormalne pojave i žene”, smještenog u Dublinu, pokazalo je mnoštvo štetnih utjecaja žena na muškarce.

Prvo i osnovno treba definirati ženu. Žena je biće koja potječe od pradavnih vremena, vrlo lukavo, prepredeno te svoje ciljeve postiže uz najprepredenije trikove. Neka istraživanja pokazuju da je genom žene star isto koliko i genom muškarca stoga je dokazano da potječu od istog pretka. Žena kao takva ima mnoštvo kvalitetnih i pozitivnih osobina koje se gube kada muškarac i žena stupe u bračnu zajednicu. Ovo istraživanje je pokazalo samo djelić spektra utjecaja žene na muškarca.

1. Muškarac, kao takav, je divlja zvijer koju žena namami svojim atributima samo s jednim ciljem = Pripitomljavanje.
2.  Vještina kuhanja žene se gubi sami stupanjem u bračnu zajednicu, stoga muškarcu preostaje ništa drugo nego kuhati za potomstvo, što dovodi do kvalitetnijeg života ukućana ali i do stresa muškarca.
3. Urednost i vještina spremanja žene se gubi stupanjem u bračnu zajednicu, stoga muškarcu preostaje ništa drugo nego spremati pri čemu se količina inhaliranih štetnih tvari povećava više nego duplo.
4. Emancipiranost žene kao takve dolazi do izražaja stupanjem u bračnu zajednicu najčešće uzrečicom “Neš mi ti govorit šta da radim !!!”, stoga muškarcu ne preostaje ništa drugo nego čuvanje potomstva dok žena loče i tuče se po birtijama, stres od potomstva polako nagriza fragilan um muškarca.
5.  Količina prihoda u domaćinstvu se proporcionalno smanjuje trajanjem braka, količina potrošenog novca od strane žene raste, količina kremica i šminke te garderobe povećava, a ovisnost muškarca o ženi raste.
6.  Zatomljavanje bijesa u muškarca i količina plača u žene raste proporcionalno trajanju braka što dovodi do čira na želucu, gastritisa i kroničnog kolitisa u muškarca.
7. Nezadovoljstvo družicom uzrokuje povećanu konzumaciju alkohola što utječe na raspadanje jetre i cirozu iste.
8. Stres, manjak novaca, manjak životnog prostora od odjeće te obuće, šminke i kremica dotične uzrokuje povećanu potrošnju duhanskih sredstava što dovodi do kroničnog umora, raka na dišnim i probavnim organima.
9. Trajanje braka obrnuto proporcionalno utječe na kvalitetu života muškarca.
10.  Smrt muškarca i preudaja žene.

Ovo su samo neki od kritičnih čimbenika koji utječu na zdravlje muškarca stoga se predlaže oduzimanje prava ženama, ukidanje plavog telefona i mogućnost nabave oružja u svim trgovinama radi skraćenja životnog vijeka žene.

Otok Ivanić

DA ZAHVALIMO ISKUSTVU PILOTA

Ivanić Grad, 13. siječnja 2024

76-godišnji pilot Croatia airlines je na posao došao bez naočala koje je zaboravio kod kuće (dioptrija 9+; 7+), zbog čega je promašio pistu na aerodromu u Breškoj Gredi.
Prinudno je sleteo na autoput pokraj Ljubljane, pri čemu je uništio 16 putničkih automobila, 4 kamiona i jedan autobus. Samo zahvaljujući njegovom dugogodišnjem iskustvu u ovom poslu materijalna šteta nije veća.

OBAVIJEŠTENJE MIROVINSKOG OSIGURANJA

Križ, 13.01.2024.

Svi koji u ovoj tekućoj godini pune 73 godine i imaju više od 50 godina radnog staža, dobijaju subvencije za kupovinu novih invalidskih kolica. Na subvenciju imaju pravo svi koji invalidska kolica koriste na radnom mjestu.

78-GODIŠNJI LOPOV U INVALIDSKIM KOLICIMA POBJEGAO

Kloštar Ivanić, 14.siječnja 2024.

Jučer poslijepodne je bezobrazni mladi 78-godišnjak opljačkao Zagrebačku banku na Trgu branitelja Jelačića. Nepoznati 78-godišnjak je u invalidskim kolicima upao u banku i od službenica banke zatražio novac. Mlađa službenica (67-godišnja M.P.) nije se uplašila, već je odmah alarmirala policiju. Na mjesto događaja su se dovezli 72-godišnji policajac I.Horvat. i godinu dana mlađi A.Perić, koji je vozio službeno vozilo i nespretno parkirao u obližnju fontanu. Bezobrazni lopov je bez plijena zbrisao u invalidskim kolicima!

80-GODIŠNJI PEKAR ZAMJENIO BRAŠNO SA GIPSOM

Graberje Ivanićko, 15.siječnja 2024.

80-godišnji Ivo Gipsić greškom je zamjenio gips sa brašnom. Do greške je došlo kad mu je 75-godišnji dostavljač greškom dostavio vrećice sa gipsom umjesto sa brašnom. Ivo, nije mjenjao naočale već 10-tak godina iako mu je u međuvremenu dioptrija ljevog oka sa + 2 otišla na +13.

71-GODIŠNJI RADNIK PAO SA GRAĐEVINSKE SKELE

Novoselec, 13. siječnja 2024.

Pri obnavljanju fasade ozbiljnije je povrijeđen Ive Baikoza iz Splita. Radnik je zbog nedostatka radnog iskustva kao sezonski radnik pao sa građevinske skele na 83-godišnjeg šefa gradilišta, koji je tražio svoju zaštitnu kacigu zametnutu za vrijeme marende. Oba povrijeđena radnika prevezena su u bolnicu Naftlin.

TIJEKOM OPERACIJE ISPALA MU ZUBNA PROTEZA

Zagreb, 14. siječnja 2024.

78-godišnjem kirurgu Borisu M. juče se dogodio nemio događaj. Tijekom operacije trbušne šuplijne pacijentice M.D. ispala mu je zubna proteza, što je je kirurg primjetio na gablecu. Kirurg je pacijentici M.D. zaprijetio tužbom ako mu ne podmiri troškove za novu protezu…

Svjesno ili ne, svi obožavaju gledati svoje ime na papiru. Toliko da je vjerojatnije kako će se Ivan preseliti u Ivanić Grad nego u neko drugo mjesto ako nudi jednake uvjete, tvrde znanstvenici sveučilišta Yale i sveučilišta u Kaliforniji. No pokazali su da i ocjene, koje u SAD-u izražavaju slovima, ovise o inicijalima. Tako su studenti čije ime počinje s C, D ili E, slovima koja odgovaraju našim ocjenama 3, 2 i 1, imali lošiji prosjek od onih koji u inicijalima imaju A ili B. Iako su u testovima inteligencije i drugih sposobnosti prošli jednako ili bolje. I dok podsvjest neće unazaditi hrvatske školarce, osim ako se ne zovu Dovoljko Jedinić, oni s inicijalima V.D. podsvjesno će težiti mjestu vršitelja dužnosti, a Petar Ružić poslu u PR agenciji.

Neuobičajeno ime dvosjekli je mač koji može jamčiti prepoznatljivost, ali i teže dobivanje posla. No i dobro i loše, imena više određuju život muškarcima no ženama. Tako je dvostruko više muškaraca nego žena nezadovoljnih imenom zatražilo pomoć psihijatra ili ga promijenilo. Petar će češće nego čovjek ijednog drugog imena oženiti Petru. Isto vrijedi i za poslodavce; šef će posao prije dati imenjaku no drugom kandidatu istih sposobnosti. A što je ime rjeđe, to su zaljubljenost u njega i podsvjesna sklonost imenjacima veće, pokazala je američka studija.

Otok Ivanić

Nekako uvijek sve počinje i završava s mitom i korupcijom.Nikako da taj segment riješimo ili barem svedemo na podnošljivu razinu,jer bože moj toga je uvijek bilo i bit će.

Nego mi smo nekako na ovim prostorima uvijek bili pod tuđom vlašću pa smo valjda i danas z skloniji korupciji od ostalih.Danas imamo svoju državu ,ali gen za korupciju je jači od nas.

Da bi opstali u svim mogućim režimima morali smo se znat "snalazit",a to kažu ima veze s inteligencijom.Dakle inteligentni jesmo ,ali smo svoji na svome pa se više ne moramo snalazit.

Genetika ne dozvoljava da korupciju vidimo kao nešto loše ,nego ako je nema imamo porast adrenalina i spremno krećemo u novo snalaženje.To nas smiruje i čini jačima od drugih.

Gen je i u onima koji bi tu korupciju trebali suzbit.Mi smo nevjerojatno tolerantni na sve nepravde koje nas okružuju jer gen nam kaže da bi i sami takvi bili samo da nam je šansa.

Tako mislim da bi se našim problemom morali ozbiljno baviti genetičari.Izolacijom tog gena kao inteligentna nacija imali bi nevjerojatan procvat i prosperitet kao takvi mogli bi sami krojit svoju sudbinu,a Evropa bi za nas bila samo usputna stanica jer kao takvi bili bi na krovu svijeta.

Otok Ivanić

Donji Lipovčani spadaju u Bjelovarsko-bilogorsku županiju i nalaze se 20 km od Ivanić Grada. Ruta je malo teža zbog bregovitog terena poslije Kloštra Ivanića. U D. Lipovčanima se nalaze ruševine crkve Sv Petke i spomenik da je na tom mjestu "formirana brigada 'Matija Gubec', Savez udruženja NOR-a općine Čazma". Tu prolazi i biciklistička staza "Čazmanski kaptol" koja je jasno obilježena, možda nešto što fali Ivaniću (uz same biciklističke staze ).

Otok Ivanić

Nekada razumjeti sebe nije lako,a kada treba razumjeti drugog onda taj sud donosimo brzo i olako.

Kada pogriješimo u tom sudu tada ne želimo priznati sami sebi,a kamoli oprostiti.

Naša svakodnevica je prepuna događaja koji se mogu staviti u kontekst loših procjena drugih,ali nikada nas samih.

Svatko od nas poznaje čovjeka koji se bori glasno protiv neke nepravde,a da je pritom i sam akter neke nepravde.Ako se pritom radi o čovjeku na nekoj poziciji tada tek farsa o istini i pravdi postaje kazalište.

Naša sredina sve više liči na kazalište u kojoj bez režisera svatko igra rolu kako mu se sviđa.E sad tko je u našem slučaju režiser ili tko bi trebao biti još se ne zna.

Sve više je glumaca i to trećerazrednih,traži se pravi režiser jer i dobar scenarij pada u vodu bez pravog režisera,no isto tako loš scenarij uz dobrog prolazi.Znam netko će reći pa mi smo samo ljudi,ljudski je griješiti.Problem je priznati i oprostiti prvenstveno sebi samom.Netko je rekao "ČOVJEK kako to gordo zvuči".

Otok Ivanić

*** g 1/09 str. 3-4 ***

Jedna uzbečka izreka kaže: “Tko ostane bez vode, ostao je bez života.” Neki bi stručnjaci rekli da te riječi više zvuče kao proročanstvo nego kao poslovica. Zbog loših sanitarnih uvjeta i zagađene vode svake godine umre oko dva milijuna ljudi, a od toga je 90 posto djece.

KAKO vi dolazite do vode?

Da li samo otvorite slavinu i voda poteče?

Ili pak, kao što je uobičajeno u nekim zemljama, morate daleko pješačiti, čekati u redu i potom kući nositi tešku kantu punu te dragocjene tekućine?

Potrošite li svakoga dana po nekoliko sati samo na pribavljanje vode za pranje i kuhanje?

U mnogim zemljama vode ima malo i jako je teško doći do nje. Diane Raines Ward u svojoj je knjizi Water Wars—Drought, Flood, Folly, and the Politics of Thirst napisala da 40 posto svjetskog stanovništva “nema vodu kod kuće, nego je donosi s izvora, rijeka, jezera i bara”. U nekim zemljama žene troše po šest sati dnevno na pribavljanje vode za svoju obitelj, a vodu tegle u posudama koje napunjene teže preko 20 kilograma.

Činjenica je da više od trećine svjetskog stanovništva teško dolazi do čiste pitke vode i nema osnovne higijenske uvjete. Taj je problem posebno izražen u Africi, gdje 60 posto stanovništva nema ni prikladan toalet — što, prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, pridonosi “prenošenju bakterija, virusa i parazita koji se nalaze u ljudskom izmetu, a koji zagađuju izvore vode, tlo i hranu”. Takvo zagađivanje, stoji u izvještaju, “jedan je od glavnih uzročnika dijareje, drugog na popisu najčešćih uzroka smrti djece u zemljama u razvoju, i doprinosi širenju drugih ozbiljnih bolesti, kao što su kolera, bilharcijaza i trahom”.

Vodu mnogi nazivaju “zlatnom tekućinom”, “bijelim zlatom budućnosti” i “naftom 21. stoljeća”. Ipak, u mnogim zemljama ta se dragocjena tekućina toliko rasipa da je čak i u njihovim najvećim rijekama sve više ponestaje. Zbog navodnjavanja i isparavanja u velikim svjetskim rijekama ima sve manje vode.

Što se poduzima kako bi se riješio taj problem?

Postoji li pravo rješenje?

Otok Ivanić

Dvije stvari svakako traže ozbiljniju provjeru od sadašnje to je vozačka dozvola i ulazak u brak.Neko se eto sjetio da smo svi sposobni vozit samo moramo položit vozački ispit.Isto tako smo svi sposobni ući u brak i imati djecu.Fizički smo slažem se sposobni ,ali psihički nikako ne.Skidam kapu svakom onom tko kaže ja ne želim vozit ili za mene nije brak.To su zapravo najodgovorniji pojedinci društva kojih ima jako malo.Kako naše novinske stupce koji se bave crnom kronikom najviše pune ljudi iz kategorije vozača i bračnih partnera ova teza zavređuje pažnju.Kada se zbroje sve žrtve proizašle iz ove dvije kategorije dolazi se do grozne brojke koja premašuje sve ostale.Zašto se onda tako olako može dobiti dozvola bilo za brak ili za vožnju?Nismo jednostavno svi za sve ,a pogotovo tamo gdje iz nečeg prozirno provjerenog mogu proizlaze strašne posljedice koje onda stvaraju daljnje traume novim generacijama.Da znam da ima onih koji brane tezu da se takve stvari ne mogu provjerit jer one su nekakvo pravo na slobodu.Zato odgovoran pojedinac sa stavom i moralom vrijedi više od svih prava koje društvo nudi svakome kao šansu pa makar i sa kobnim posljedicama.

Otok Ivanić

Iz centra Ivanića, treba manje od pola sata da se dođe, radi se o kraćoj stazi koja prolazi kroz centar Kloštra Ivanića - uspon do Trga sv. Ivana u Kloštru je jedini naporniji dio rute.

Pozdrav,

Ranko

Start: Naftalan, 15:45

Finish: Vinari, 16:11

Time: 24 min

Distance: 6.68 km

Route: Skolska ulica - Vukovarska - AG Matosa - Vulinceva - Klostar Ivanic - Cemernicka ulica

Temp: 14°C

Speed: 17-21 km/h

Otok Ivanić

Sigurno je i vama kad ste bili mali, nakon sata i sata sjedenja za računalom, majka govorila : "sine, izađi iz kuće i prošeći malo friškim zrakom, to ti je zdravo" (da se odmah ogradim, nisam baš bio takav g33k u djetinjstvu... prvo računalo sam dobio tek 98', internet 99'... tako da je ovo samo za potrebe priče ^^ ).

Danas majke svojim sinovima govore: "sine, izađi malo s tog Facebooka i prošeći malo Internetom, to ti je zdravo". I zaista, ne samo da više ne izlazimo iz naše fizičke kuće, već smo napravili i jednu virtualnu u samome Internetu, iz koje neki vrlo rijetko izlaze.

Zapravo sam stekao dojam da neki uopće ne izlaze. Jeste li u zadnje vrijeme vidjeli ikoje računalo na javnom mjestu (knjižnici, McDonald'su, internet caffeu), na čijem zaslonu nije otvoren Facebook.com (FarmVille se ne računa ) ?

S pravom sada postavljam pitanje: poistovjećujemo li zaista Facebook s internetom? Koristi li prosječan hrvatski korisnik Internet samo za Facebook? Iskreno se nadam da odgovor još uvijek nije pozitivan, no što je sa mlađim generacijama koje tek upoznaju čari Interneta (ili Facebooka :/ ). Hoće li osnovnoškolac zaista imati dovoljno inicijative napustiti zabavu s prijateljima, konačno izaći s te plavo-bijele web stranice, i jednostavno se baciti u istraživanje? Iskreno, sumnjam.

A to je zaista šteta, jer na Internetu se nalazi toliko korisnih informacija, a neki ga koriste isključivo da na fejsu pogledaju kakav su cool status stavili njihovi prijatelji, te naravno - da ga lajkaju. Neću ni ulaziti u pitanje potpunog prostituiranja pojma "prijatelj", jer imam problema samo s pamćenjem imena i prezimena par stotina ljudi, kakvih bih tek problema imao da sam svima zaista prijatelj?!

No vratimo se na temu. Nisam baš siguran znamo li mi zaista u kakvom divnom dobu živimo. I ne mislim ovdje na nepostojanje zakonske regulative pri downloadanju zabavnih sadržaja s Interneta, već na samu pomisao da za nešto što su naši roditelji satima tražili u knjižnicama, mi možemo googlanjem doći u doslovno par sekundi. Google nam još potpuno besplatno svakim danom olakšava čak i tu potpuno jednostavnu radnju, uvođenjem raznih noviteta, poput Google Instanta, ali jednostavno imam osjećaj da mi to uopće ne koristimo.

Zašto pred nekim ljudima još dan danas ispadam čudan kada tijekom razgovora želim nešto proguglati, a par minuta poslije, oni su sasvim normalni kada pomoću novih usluga njihovog mobilnog operatera mijenjaju status na fejsu?

I TELE2-ov Smiley, i Bonbon, pa čak i Vip; svi su oni napravili neke svoje male revolucije (neki veće, neki manje), ali u nekim su stvarima krenuli u potpuno krivom smijeru. Umjesto da su klincima omogućili na primjer besplatnu Wikipediju, oni su dali besplatan fejs. E pa draga djeco... zatupljujte se i dalje, ali od sada besplatno.

A upravo u ovom zadnjem primjeru leži korijen ove priče. Prevrtite malo aktualne promidžbene materijale nekih od spomenutih mobilnih operatera. Laik bi zaista pomislio da je Facebook sinonim za Internet.

Otok Ivanić

Otuđenje pušta korijenje po našim dušama. Kada ste zadnji put razgovarali sa susjedom?

Sigurno ga kulturno pozdravite,pitate za zdravlje i eventualno zajednički komentirate vremensku prognozu.

Ako ste si malo bolji ,požalit će te se na ponašanje trenutno neprisutnog susjeda i završit s "Moram ići ,žuri mi se"

Sve ostalo će biti odrađeno sa samim sobom,a to uvijek završi da samo Vi znate i imate pravo.

Zamislite lift u kojem na putu od 12 kata do prizemlja putuju tri susjeda ,obave sve gore navedeno do 5 kata,a dalje jedva čekaju da dođe prizemlje.

Pritisak raste,svi troje gledaju u pod.Čuje se samo lift,do prizemlja gola vječnost.Zamislite sada nestanak struje oko prizemlja.

Odnosi koji godinama žive na "Dobar dan-Doviđenja"postaju preživljavanje za opstanak.Mrak razbija otuđenje.Situacija otvara davno zatvorene ladice života.

Do dolaska struje pucaju sve barijere,po prvi put se od srca smiju,sve mrtve godine u vožnji liftom nestaju.To zajedničko iskustvo reže korijenje na dušama.Kako nam malo treba.

Otok Ivanić

Ipak evo nekoliko "klišejastih" stvari koje bi svaka žena trebala znati.

Tračati - nije tajna da su žene prave majstorice za tračanje. Bez nekoliko sočnih tračeva ne može proći niti jedna kava.

Nositi štikle - pravo je umijeće hodati u štiklama bez ozbiljnih posljedica (padova i uganuća). Žene koje su svladale hodanje u štiklama posebno su zgodne i privlačne.

Organizirati - osim vlastitih termina, žena bi trebala uskladiti i pamtiti obveze svoje djece, muža i šefa te ih uvijek na vrijeme podsjetiti na obaveze koje dolaze. Podrazumijeva se i da su žene nadležne za organizaciju rođendana, dočeka Nove godine, obiteljskih okupljanja i drugih druženja.

Izaći iz kuće bez šminke - iako je šminka jedan od najomiljenijih izuma svake žene, izlazak u javnost u prirodnom stanju žene ne bi trebale izbjegavati.

Parkirati auto - vrijeme je da se žene riješe predrasude koja se uporno prenosi s generacije na generaciju.

Muškarcima pokazati granice - žene više nisu slabiji spol pa muškarcima slobodno mogu reći što misle i pokazati im granice ukoliko se prema njima ponašaju bez poštovanja.

Šminkati se u mraku - muškarci bi u mraku morali znati zavezati barem kravatu, a žene nanijeti maskaru i sjajilo.

Iz muške perspektive - preuzeti inicijativu za seks, jasno reći što žele, prestati očekivati da im muškarci čitaju misli, objasniti zašto trebaju toliko pari cipela i zavoljeti nogomet.

Otok Ivanić

It's my party, and I'll cry if I want to

Cry if I want to, cry if I want to

You would cry too if it happened to you

(Lesley Gore)

Sinoćnji izlazak bio je fantastičan. Mjesto okupljanja bila je Udruga barmena. Cijelo ljeto nisam popila nijedan koktel tako da sam nabrzinu srknula nekoliko komada. Čini mi se da je u pitanju bila votka sa sokom od brusnice, limetom i smeđim šećerom. Možda sam nešto i nadodala a možda su i oni. Praznile su se i punile čaše, nekima češće, među njima je moj buraz D koji ih je maznuo sigurno deset i to gotovo sve različite. Baš je slatko srkao taj šareni sadržaj. Nakon što smo se potfutrali – pravac Stereo. Unutra nikoga osim nas. I konobara i DJ-a. Dovoljno. Dugo se nismo svi ovako skupili tako da nam uopće nije bilo važno ono oko nas. Red mjuze, plesa i smijurije as usual. Sada se oporavljam uz vodicu i maminu štrudlu od jabuka. Volim kad nemoram ništa raditi. Doduše to ne traje dugo ali iskorištavam dok mogu.

Ono što me trenutno najviše raduje jest da sam nakon povuci-potegni prelude i prebrze godine na faksu uspjela položiti sve ispite i upisati višu godinuuuuuu. Sada sam korak bliže diplomi i to me baš veseli i ponosna sam na samu sebe. Haha. Ne znam jesam li ikada uopće to izgovorila. Evo, sad sam napisala. Isplatio se sav rad i trud. I sada uživam.

Teško se privikavam da nemam nikakve obaveze tj. da nešto baš MORAM napraviti, ali paše mi. Službeno je započeo moj godišnji odmor i trajat će cijeli listopad. Ako nastavi ovakvo vrijeme, nitko sretniji od mene. Nije za kupanje ali je dovoljno toplo za sandale po danu i ugodno za život. Dok nema vlage, naravno, i dok ne opiči sparina. A nema ni poplava kod mene. Samo na televiziji. Uopće si ne mogu zamisliti da ne mogu izaći iz kuće zbog vode i da mi je u stanu poplava. To je nešto strašno, lijepo su nam govorili da će nas napadati poplave i ostale elementarne nepogode. A mi smo mislili da neće nikada na nas. Možda je ona vidovita baka imala pravo kada je rekla da će početi treći svjetski rat. Možda je baš počeo?! Nestašica love, automobilske nesreće ćešće nego prije, avionske nesreće svaki drugi tjedan, potresi, poplave, požari i bolesti. Možda je to čak i gore nego da dođe vojska i pomete nas. Haha, koji crnjak. Šalim se malo ali nekako si brijem da nisam daleko od istine. U riječkom Art kinu je tjedan ruskog filma pa ne bi bilo loše navratiti "smazati" koji film. Friško je otvoren nakon ljetnog sna. Otvorili su se i neki novi restorani u gradu i okolici a čula sam i za jedan novi kafić u kojem nude neke special kave u starom gradu. Ima svega za obići i isprobati. Ovaj tjedan također planiram svoj odlazak u teretanu nakon tri mjeseca nerada. To će biti super zabavno. Trebam sportsku aktivnost i to pod hitno. Osjećam se kao pizza soft.

Mama me obradovala predivnom crnom torbom i papučama na ovce. Ubila bih za mekane papuče i mekane kućne ogrtače. Samo, sis i ja smo zaključile da bismo vjerojatno cijeli dan visjele doma u toj mekanoći i ne izlazile van. Ja nisam još odustala od ideje da ga kupim. Nema mi ljepšeg osjećaja nego kad izađem iz kade i umotam se u nešto meko i toplo. Tata mi je kupio čizme i platio školu. Ja sam se počastila šalom, nakitom i nekim krpama za jesen/zimu. Dobro je. Još uvijek se nađe za investiranje u stil. Haha...

Pozdravljam vas, drage moje...

3 Ginger

Otok Ivanić

OSVOJI KNJIGU

Naklada Ljevak i She.hr poklanjaju vam 2 primjerka knjige 'Posljedice ljubavi', autora Sulaimana Addonia.

Ako želite osvojiti ovu knjigu, pošaljite nam mail na adresu igra@mmreza.hr s naslovom POSLJEDICE, s točnim odgovorom na postavljeno pitanje, te navedite svoje ime i prezime, korisničko ime i broj mobitela, i ova knjiga možda postane vaša!

Gdje je rođen autor knjige Sulaiman Addonia?

Vaše prijave primamo do 4. listopada, nakon čega ćemo objaviti i dobitnike!

Priča 'Posljedice ljubavi', autora Sulaimana Addonia događa se u Saudijskoj Arabiji 1989. godine. Govori o cijeni ostvarenja prave ljubavi u jednom od najrepresivnijih društava na svijetu.

Naser je dvadesetogodišnji emigrant iz Eritreje koji je kao dječak izbjegao u Saudijsku Arabiju zbog političkih nemira u njegovoj domovini. Živi tipičnim životom siromašnog i usamljenog emigranta koji se s nostalgijom sjeća majke koja je ostala u Eritreji i mašta o egipatskim filmskim zvijezdama, ljubavi i nježnosti. U Jeddi su jedine žene koje viđa na ulici sablasne figure pokrivene od glave do pete crnim abajama, sve do jednoga dana, kada monotoniju njegova života prekida pojava tajanstvenog ženskog lika u ružičastim cipelama koji mu potajice u prolazu pred noge ispušta ljubavnu poruku. Naser je, poput modernog Aladina, prinuđen upotrijebiti domišljatost i hrabrost da bi se nakon brojnih neuspješnih pokušaja, izbjegavši budnim očima religijske policije, našao sa svojom tajanstvenom djevojkom.

Jedda je grad nevjerojatnih kontrasta: raskošni šoping centar pokraj trga na kojem se onima koji prekrše šerijatski zakon odrubljuje glava. Muškarci i žene žrtve su seksualne represije i dvostrukog morala, a kao rezultat homoseksualne veze i silovanja dječaka uobičajena su pojava i iskustvo kroz koje je prošao i Naser.

ivanic

Zašto kad je nešto dobro uvijek postoji onih koji to misle ne priznati kao dobro,več ignoriranjem daju do znanja da Vas ne žele u svom krugu.Naročito kada se radi o nekome tko ima neku moč i smatra se nepogrešivim u procjeni.

Vjerojatno svi imamo tih iskustava i razlika je samo u upornosti onoga kojem je stalo do njegova stava od onog koji se miri da je svijet jednostavno takav.Uvijek me dilema između ta dva stava muči i nanovo crpim snagu za djelovanje prema onima koji misle da su bogom dani.

Te male privatne ratove vodim samo zato što sam u tom slučaju sam sebi važan na pozitivan način.Ta sedisfakcija je nekad važnija od zraka koji udišemo.

Ako pustimo korijenje na tuđim stavovima misleči da su oni vrijedniji od naših,tada živimo poput korova koji uništava sve lijepo oko sebe ,ispijajuči životne sokove svega pozitivnog što bi moglo izrasti da smo samo bili drugačiji.

Medijske prostore i jučerašnji dan ne čini puno drugačijima od ostalih.

Osim ako ne izuzmemo hrabar čin slučajnog prolaznika koji je bez dvojbe krenuo u spašavanje jedne naše sugrađanke koja je skokom s mosta željela prekinuti samo njoj znanu nesreću.

Takvi stupci jedva da ugledaju svjetlo dana,ako i da to je negdje pri dnu tamo gdje nam obično pogled u novinama završava.

Možemo biti sretni što još uvijek postoje ljudi koji su doslovno spremni žrtvovati sebe za spas drugog.O takvim ljudima se ne raspravlja u našim životima.Oni ne zaslužuju medijsku pažnju.

Važnije od toga je tko je jučer bio na scaron;pici:i u čijem zagrljaju.Koliko će tko koga podržat u političkom angažmanu ,naravno za vlastitu korist.Tko koga smije i može smijenit.

Gdje je u svom tom medijskom prostoru mjesto onima koji više nemogu izdržati pritisak na vlastito ljudsko biće i nemogu trpjeti sve te nazovi istine.

Gdje su pak oni hrabri koji još uvijek imaju i vjere i snage da izdrže ovaj ludi svijet oko sebe.Svi zajedno poznajemo i jedne i druge ,tu su negdje oko nas možda trebaju pomoć za kakvu ne treba hrabrost več volja,jer kad umjesto nas nastupe hrabri možda je kasno,a hrabrih ima malo.

by Esad Redža

Nastojim sa mirom i potpunom pažnjom pročitati današnje vijesti ,ali jednostavno nemogu.Nastojim pogledati TV kad ono u udarnom terminu nekakvi ljudi za novac otkrivaju svoju intimu i to na najvulgarniji način.

Ako krene kakav novi film recimo iz 97.s obzirom da je dobar krenem gledati i negdje u samom početku rez od trideset reklama.

Mijenjanjem programa samo gubim dalje živce ,nakon desetak pokušaja završavam na afričkom plemenu koje u gotovo nezamislivoj sreći pred kamerama zapadnjaka iskazuje život.Život kakav samo možeš poželit.Od početka do kraja ti su ljudi imali osmijeh na licu koji je ispunjavao mene,ali vjerujem i svakog onog koji je tu emisiju pratio.

Za kraj pred spavanje politička emisija ne iz Afrike već domača ,prava sa šest gostiju i voditeljem.Stvari u potponosti sliče situaciji sa aukcije.Kako zapravo osim teme i uvodne riječi ostalo nema smisla jer gosti kada je najzanimljivije budu prekinuti.Trebalo bi pustit jednom da sve skupa traje do jutra.Da se stvar rasplamsa.Dozvolit sve osim niskih udaraca kao u ultimate fight-u.Izbrusit sve afere prolit krv ako treba sve za istinu ,a mi kao publika sa osmijehom na licu sretni kao kakvo pleme iz Afrike, ipak se bira novi poglavica.

Dobijem li prilku pošteno i mirno dočekati starost,pa onda bez straha živjeti do kraja,čekao me tamo raj ili samo crna zemlja na koju netko polaže cvijeće.

Neću plakati nad generacijom koja nestaje.

Neću kukati na sprovodima kako je bilo bolje prije.

Neću samo zato što nas je ostala nekolicina,opraštati pogreške davnih vremena.Oronula tijela,ali ne i duha,takav starac želim biti.

Ne morate mi ustupiti mjesto u tramvaju,niti me pustit preko reda samo zato jer sam star.Klečaću,ali Vas neću moliti,to je samo od nemoći,proči će.

Generacijo probudi se sada,nemoj prkositi u starosti onima kojima žive kako se ti nisi usudila.Starost kroji samo siva i crna odijela,a boje tek rijetki nose.

Ono što je u meni nosi ,boje sa sobom i izvana i iznutra,u starosti možda blijedi kao kakav nježni akvarel,ali još uvijek je u boji.Crno i sivo gazi moje boje,ali dižem se svako jutro i sanjam i čekam boje.

Što se događa sa čovjekom koji svakodnevno guta nepravde,trpi gluposti,ne reagira na ništa ,uvijek izvana izgleda isto.

On trajno akumulira sve te anomalije i samo je pitanje kad će puknuti.Koliko je takvih među nama?

Čini mi se sve više.Glavu gore nije još sve tako crno.Ako ništa drugo oni koji puše uskoro će opet moči pušit u svom kafiću.

Iako je natpis na kutiji cigareta da one ubijaju sve veči,ljude još uvijek više ubija nemoč u reagiranju na evidentne gluposti.

U konačnici i auti ubijaju ,ali na njima to ne piše.Loše vijesti ubijaju ,ako se ponavljaju iz dana u dan.Mrko ,obješeno lice ubija samog sebe i druge oko sebe.

Gdje su nestali osmjesi i volja za novim danom.Susrećem uglavnom zavist,tugu i mržnju.Jedino reklame za pivu nose radost oduševljenja životom.

One su motor sreće ,vesela lica ih prenose preko mog ekrana i to u gajbama.Makar lažna sreća ,ali ipak na tren bijeg od stvarnosti.

Jesen nosi sve više unutarnje napetosti,kako se odhrvati sa svim lošim što nas još čeka.Nakupljeno loše nemamo gdje više akumulirati ,stvar je ozbiljnija od poruka na cigaretama.Ako nam je pucat puknimo zajedno da prasak bude veči.Ono sretnih što ostane nek reklamira pivu.

Otkada su mi misaone vijuge počele povezivati izrečene riječi sa njihovim stvarnim značenjem, slušam, kako za one, tako i za ove države slijedeće fraze:

- Na mladima svijet ostaje!

- U mladima je naša snaga!

- Mladi su naša budućnost!

- Mladi pokreću svijet!

- Mladi mijenjaju svijet! ....

Pitam se: Pa dobro, pobogu.... tko je ovdje lud? ... Pa, gdje su ti mladi? Ja ih ne vidim nigdje!? Da odmah definiram na koju kategoriju ljudi mislim kad govorim o mladima: to su oni ljudi od 16.- godine do negdje 27. - e ili 28. -e. I da se odmah razumijemo: nemam ništa ni protiv mladih, ni protiv "starih", samo donosim svoja neposredna zapažanja.

I dok su za prošle države, vlasti mlade putem partije novačili u svoje redove, u vrijeme mlade nam države, mladih nema ni za lijek, i to prije svega mladih, sposobnih i školovanih ljudi.

Zašto je to tako i zašto nam od početaka Lijepe Naše, u vrhu vlasti sjede vazda isti ljudi, koji su osijedili čekajući mirovinu ondje? A neki na tim istim stolcima sjede još od vremena prošle države!?

Poznato mi je da ti "stari" ne žele uzde pripustiti mladima (osim svojim sinovima i kćerima), jer im je vlast odveć mila, jer su sa njom previše srasli, i ne mogu se tek tako počupati žile i korijenje koje su pustili. Ali, pitam se, jesu li samo oni krivi zbog neangažiranosti mladih?

Ono što me istinski brine, to je potpuna apatija mladih, njihova nezainteresiranost, nepoznavanje tijekova i tokova društva u kojemu žive... neimanje svijesti o pripadnosti jednoj zajednici, jednom narodu... neimanje svijesti odgovornosti za tu zajednicu, za taj narod...

I sam sam angažiran za dobrobit zajednice u kojoj živim. Ali, kad treba nešto napraviti, nešto pokrenuti, osmisliti... mladih nema nigdje na vidiku. Sve čekaju da netko drugi napravi.

O politici blage veze nemaju! O mehanizmima s kojima nešto mogu promijeniti, također! A kad pričaš sa njima, puni su kritike: ne valja ovo, ne valja ono, treba ovo, treba ono... kriv je ovaj, kriv je onaj... "U redu idemo onda to...", velim ja. "Ne, ne mogu danas, danas imam ovo, sutra ono, imam obaveze...."

Idemo malo činjenice. Koliko je mladih danas nezaposleno? Previše. Koliko ih obnaša vlast? Premalo. Je li žele u stranke kako bi iznijeli svoje ideje? Ne žele. Je li žele osnovati svoju stranku? Ne žele. Koliko ih želi promjene? Skoro svi. Je li žele nešto učiniti u tom smislu? Ne žele. Drugi će.

Eh, pa kad će drugi, neka im tako i bude! Mene zapravo jako zabrinjavaju fraze tipa:U mladima je naša budućnost! Već sad se bojim te budućnosti. Mada nisu ni oni za sve krivi. Kriv je i odgoj u velikoj mjeri. Već sam negdje napisao: "Kako sijemo, tako ćemo i žeti!" Umijeće je danas odgojiti mladog čovjeka, prava umjetnost!

Gledam ovih dana portal i s koliko je entuzijazma napravljen. Ali vidim na puno mjesta nulu, pored različitih rubrika. Niti jednog posta! To samo navodim kao primjer. Vjerojatno nije ni u drugim mjestima drugačije. Pitam se: Imaju li ta mjesta mladih ljudi i koliko oni vole ta svoja mjesta kad nisu u stanju jedan post napisati za nešto u što je uloženo jako puno truda i ljubavi. Truda i ljubavi i za njih - mlade?

Kad se ukuca pojam mladi u "gugli", "gugla" uglavnom izbacuje rezultate i slike vezano uz mlade koji su vezani uz  zajednice. Tako je i kod mene. Malobrojna skupina predivnih mladih ljudi koja svojim trudom i zalaganjem obogaćuje čitavu širu zajednicu. Trebali bi biti uzor svim mladim osobama.

Ispričavam se zbog napisanih riječi svim mladim ljudima koji se ne prepoznaju u ovom tekstu. Kapa do poda i moje iskreno poštovanje im!

Eh, toliko sam se iznervirao pišući ovaj tekst o mladima, da idem skupa sa njima u čuveni disko klub - GENO-šala mala. Tko pjeva večeras? Nije važno, bitno se proveseliti! Ma... hajde ljudi... idemo, jednom se živi! Pustite brigu na veselje, nek' se drugi brinu... :lol:

Piše: Ivanka Toma

Za bilo kakav spolni odnos bez izričita i nedvojbena pristanka druge strane uskoro bi se moglo završiti u zatvoru. Ako je seksualno nasilje počinjeno nad bračnim ili intimnim partnerom, u budućnosti će kazna za takav čin biti teža nego kada se isto nedjelo učini nekom nepoznatom ili osobi s kojom je odnos površan.

Tako će se silovanje u braku koje do devedesetih uopće nije bilo kazneno djelo, preko toga da se izjednačava sa silovanjem izvan vlastita četiri zida, pretvoriti u težu kvalifikatornu okolnost.

Zadovoljenje pohote

Seksualni delikti počinjeni na štetu djece preciznije će se opisati i obuhvatit će se sva ponašanja koja su usmjerena na bilo koji oblik zloporabe djece, od toga da ih se neposredno uvuče u spolni čin, do toga da ih se mami na bilo koju aktivnost koja bi služila zadovoljenju spolne pohote, do iskorištavanja za pornografske predstave.

Bit je izmjena ovog dijela KZ-a njegovo osuvremenjivanje tako da se kažnjava svaki seksualni čin koji je bez pristanka druge strane, a pritom nije nužno da je upotrijebljena sila ili prijetnja. Na ovakav način lakše će se procesuirati sve moguće situacije silovanja, uključujući i one kada je žrtva nasilnog spolnog čina muškarac, ili kad je riječ o spolnom nasilju koje ne uključuje spolne organe.

Obredna sakaćenja

U KZ bi se još uvelo novo kazneno djelo sakaćenja ženskih spolnih organa. To u hrvatskoj kaznenopravnoj praksi još nije zabilježeno i za tim djelom nema realne potrebe, no zbog obrednih sakaćenja djevojčica koja postoje u nekim plemenima uvedeno je u konvencijsko pravo pa će se tom logikom rezanje klitorisa naći i u našem KZ-u.

Spomenute izmjene tek su dio sveobuhvatne promjene Kaznenog zakona na kojima već dulje pod pokroviteljstvom Ministarstva pravosuđa radi radna skupina u kojoj je čak osam profesora s pravnih fakulteta, više tužitelja, sudaca i odvjetnika.

Promijenit će se i naziv te glave koja sadrži seksualno nasilje iz “djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa” u “kaznena djela protiv spolne slobode”. Obrisi za promjene odredbi ovog dijela KZ-a naznačeni su prošli tjedan, a cilj je usklađivanje s konvencijama.

Muškarcima će se lakše dokazivati silovanje i više neće biti dvojbe što je “prst u anusu”

Prema podacima MUP-a koje nam je prenijela psihologinja Maja Mamula iz Ženske sobe, koja se bavi seksualnim nasiljem, lani je prijavljeno 90 silovanja i 249 bludničenja. U 92 posto slučaja silovane su žene, a u 8 posto muškarci. Također, u 90 posto slučajeva žrtve bludničenja bile su žene. Ne vode se statistički podaci koliko je žena silovano u braku ili u vezama, a jedino takvo istraživanje 2005. provela je Ženska soba i tada je 17% žena navelo da su bile žrtve silovanja ili pokušaja silovanja. I u nas i u svijetu smatra se da na svako prijavljeno silovanje dolazi njih od 15 do 20 neprijavljenih. U 80 posto slučajeva silovatelji ili seksualni zlostavljači bili su muževi, partneri, bivši partneri ili znanci, a samo ih je 20 posto nepoznatih. Nakon izmjena KZ-a neće se moći dogoditi da netko kaže da guranje prsta u anus nije silovanje, kao što je rekao gospićki sudac Branko Milanović u slučaju Ilishe Jarrett. (dij)

MANIFEST MUŠKARACA (jednom zauvijek!)

Gospođama, gospodičnama, damama, suprugama, djevojkama, zaručnicama i svima drugim ženama:
1. Ako misliš da si predebela, tada vjerojatno i jesi! Ne pitaj me ništa o tome, ne želim odgovoriti na to pitanje.
2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš. Da pojasnimo jednu stvar: Mi smo JEDNOSTAVNI! Mi ne razumijemo nikakva suptilna i indirektna pitanja! Ona jednostavno ne funkcioniraju kod nas! Čak ni ona suptilna i indirektna pitanja, koja bi svakoj ženi trebala biti jasna!
3. Kada postaviš neko pitanje, na koje u biti i ne očekuješ odgovor, nemoj se čuditi kada dođe odgovor koji nisi htjela čuti!
4. Mi smo JEDNOSTAVNI! Kada te zamolim da mi dodaš kruh, mislim upravo to - da mi dodaš kruh! Time ti ne predbacujem što kruh nije na stolu. Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Mi smo stvarno JEDNOSTAVNI!
5. Mi smo JEDNOSTAVNI! Nema nikakvog smisla da me pitaš na što upravo mislim! 96,5 posto vremena muškarci misle na seks! Ne, mi nismo opsjednuti, to je jednostavno jedna stvar, koja nam pričinja najveću radost!
6. Mi smo JEDNOSTAVNI! Ponekad ne mislim samo na tebe. To nije ništa strašno. Molim te da se navikneš na to. Zato te molim da me ne pitaš na što mislim, ako nisi spremna razgovarati o politici, ekonomiji, filozofiji, nogometu, alkoholu, sisama, guzicama ili autima.
7. Petak/subota/nedjelja = puno žderati = prijatelji = nogomet na televiziji = pivo = loši maniri. To ti je kao puni mjesec ili plima i oseka - jednostavno neizbježno!
8. Kupovina mi ne pričinja nikakvo zadovoljstvo i nikad, baš nikad neće!
9. Kad idemo negdje van, što god da imaš na sebi super ti stoji. Kunem se!
10. Imaš dovoljno odjeće i obuće. Plač je ucjena! Da sam sebe dovedem do financijske propasti nije nikakav dokaz moje ljubavi prema tebi!
11. Većina muškaraca ima 3 para cipela. Ponavljam: mi smo JEDNOSTAVNI! Ne znam odakle ti ideja da ja mogu znati koji ti od tvojih 30 pari cipela najbolje stoji.
12. Jednostavno odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!
13. Kada imaš problem, zamoli me samo da ti pomognem riješiti ga. Ne očekuj isto sažaljenje koje inače dobivaš od svojih prijateljica.
14. Glavobolja koja traje 8 tjedana nije glavobolja! Idi doktoru!
15. Kada kažem nešto što se može dvojako tumačiti i jedno od tumačenja te uznemiruje, budi sigurna da mislim ono drugo!
16. Svi muškarci vide samo 16 boja! Trula višnja je voće, a ne boja!
17. Mi volimo pivo kao što vi volite ručne torbice. Vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!
18. Kada te pitam što ti je, a ti kažeš da nije ništa, vjerovat ću ti i ponašati se kao da ništa nije bilo!
19. Nemoj me pitati da li mi se sviđaš! Kada ne bi bilo tako, ja ne bih više bio tu gdje jesam!
20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, uzmi uvijek ono najjeftinije ili najjednostavnije!!!

MI SMO STVARNO JEDNOSTAVNI!!!

Na primjer - putovali svijetom sa stilom; radili sve ono što volite, bezbrižno i bez opterećenja; otišli na neko mrak mjesto, na koje ćete povesti i prijatelje; surfali na najboljim plažama cijelo ljeto; snimili vlastiti CD s producentom kao što je Timbaland; snimili film s Johnom Deppom ili Kristen Stewart; prijateljima i roditeljima ispunjavali želje; osnovali i pokrenuli uspješan privatni posao; osnovali humanitarnu zakladu ili financirali projekte za zaštitu okoliša. Zamislite da to već imate, a osjećaje koja ta vizualizacija probudi u vama emitirajte u svemir. Ne razmišljajte o tome kako će se to ostvariti, dovoljno je da se držite uvjerenja da će novac doći. Djelujte, bavite se onim stvarima zbog kojih se dobro osjećate!

Napravite popis osobina koje posjedujete, i koje vam se sviđaju, na primjer:

* imam sjajan smisao za šalu;

* pametna sam i promišljena;

* znam jako dobro slušati druge;

* odan sam prijateljima i znam se zauzeti za njih.

Drugi savjet, usredotočite se na ove afirmacije sa zahvalnošću, razmišljajte o njima svakoga dana i zračite tu vibraciju. Zakon privlačnosti počet će djelovati i pokazivat će vam još više sjajnih stvari o vama samima. I treći: osjetite ljubav - ljubav prema sebi. Vidjet ćete, kao nekom čarolijom, ljudi će vam početi prilaziti. Zanimljivi, privlačni ljudi!

Piše Tončica Šiškov

Svaka od tih domena je registrirana u više verzija da se pokriju i možebitni nastavci.

Moramo priznati da nas to grananje i hiperprodukcija CoD naslova podsjeća na EA-ov Need for Speed serijal igara koji je započeto odlično, a pretvorio se u nizanje naslova pod NFS imenom koji su svi nalikovali jedan drugome, nisu nudili ništa novo i vrlo brzo su postali dosadni i loši te pravi primjer štetne komercijalizacije kvalitetnog proizvoda. (G.M.)

by Denis Avdagić

Internet nije nešto čega se trebamo bojati. Internet i sve što nudi trebamo prigrliti maksimalno i koristiti jednako tako. To je nešto što često ponavljam, pogotovo starijima koji ne razumiju ili se boje Interneta, ali i njegovih 2.0 funkcionalnosti koje su donijeli blog, Facebook, Twitter…

Nažalost s gornjom konstatacijom slažu se i oni kojim je Internet sredstvo za ilegalnu zaradu, bilo prevarom, krađom… Uz one koji Internet intencionalno, s namjerom zlorabe, postoji i veliki broj onih koji iz "zabave" kradu (glume druge osobe – pretvaraju se) tuđe identitete, niti ne sluteći kakvu bol i štetu nanose onima kojima su otuđili identitet na Internetu.

Legislativa još uvijek nije dovoljno dobro obuhvatila "nove" pojave, a i inače razvoj tehnologije je jednostavno puno brži od zakonodavaca, pa "zrakoprazni" prostor ili rupe u zakonima mnogi koriste kako bi se ili okoristili ili "zabavili".

Kriminalaca će uvijek biti, svugdje, pa opreza nikada dosta. Kada kuću ili auto ostavljate otključanima ili kada svoje osobne dokumente ostavljate po svuda jednostavno izazivate da ih netko ukrade. No, na Internetu se lako može dogoditi i da se netko predstavlja kao vi.

Među mlađima je osobito popularno otvaranje lažnih (najčešće Facebook) profila njihovih vršnjaka koje potom ismijavaju, izruguju im se putem fotografija, podataka o njima, informacijama i slično. Iako cijelim skupinama to zna biti urnebesno smiješno, takve stvari dovode to traumatskih situacija koje mogu ostaviti trajne posljedice na osobu koja je "predmet zabave".

Uz mlađe, često se lažne profile otvara i za poznate, koji isto tako mogu biti predmet izruge. Tu se svima čini kako ima i manje štete, no, kao i u prvom slučaju, i ovdje šteta može biti nanesena. Naime, lažne profile neće svi razaznati i otkriti, neki će ostati u uvjerenju kako se radi o stvarnoj – identičnoj osobi i stvarati svoje stavove prema onom kako je osoba predstavljena na lažnom profilu.

Ranije sam pisao o intelektualnom vlasništvu i potrebi da ga shvatimo kao stvarno vlasništvo. Ovaj puta apeliram da vlastiti identitet, kao i identitet drugih shvatite kao nešto što ne smije biti otuđivo i čija je krađa ako ne identična onoj materijalnoj onda samo gora!

Na kraju, ukoliko je u redu da se identitet krade iz zabave, da li je u redu i da se identitet krade radi financijske koristi? Gdje je razlika, nije li krađa uvijek krađa?

Sigurno ste čuli za ljude koji su svoju nekretninu prodali, iako to nisu učinili, nego im je netko ukrao identitet i to "učinio mjesto njih" napravivši im time golemu financijsku štetu. Lažnim identitetom na primjerice Facebooku se također može napraviti velika šteta… Zamislite samo da potencijalni poslodavac stvara sliku o vama prema Facebook profilu (u zadnje vrijeme to je često), a on je ukraden, i netko vas prikazuje onakvim kakvi inače niste – lošijima po defaultu. Gubite priliku za radno mjesto… Koliko danas, u vrijeme krize znači radno mjesto…

Ponekad se žene toliko posvete pisanju knjige "Što sve mora Mate Miško Savršen posjedovati od auta do aviona a preko marke i kroja mudantina" da izgube zdravu logiku. Dogodi se i da vrijedna spisateljica od silnih obaveza oko dopunjenog izdanja nema kad posvetit ni sebi a ni društvenom životu. Tako da tek u svojim ranim osamdesetim počinje sa izlascima u noćni život, ali zato oboružana potrebitim znanjem.
To baš nije dobro iz estetskih razloga, pa ću vam nastojati pričom babe Mande (u Zagrebu zvane Mandy) objasnit kako je lako zastranit ali i kako se izvuć iz spisateljskih okova:

"Kad bijah mlađahni pupoljak ja, stara mi je majka otjerivala tamjanom sve frajere koji se vrzmahu oko mene. Dozvoljavala je izlaske samo sa onima koji su imali 4 N: Nekretina, novci, naobrazba, nakurnjak! Čuvala me mati do udaje sa pristojnim a imućnim poznatim botaničarom. Bračni život sa bogatim momčićem je u početku bio normalan. Nekako smo dobili i djecu, čak i psa.
Idila je cvjetala dok jednoga dana mužić nije počeo zalijevati na Rudolpha Valentina. Tada nije bilo razvoda pa sam postala udovicom.
Stara mi je majka na to rekla: "Sa dvoje djece će da te oženi samo neki koji nema oko, nema ruku, nema nogu ili sa kombinacijom navedenog"
Kako sam po prirodi bila tvrdoglava, odlučila sam da će mi slijedeći momčić imati sve oči, ruke i noge ili se više neću udavati.

Eto primjera kako sam ograničena bila. Da je Lady Hamilton takva ograničenja sebi postavljala nikada se Lorda Nelsona ne bi osladila. (Lord Nelson i Lady Hamilton su bili najpoznatiji selebriti par Engleske prije pojave Davida i Viktorije. Lady H. je bila ljepotica i model, a on svjetski poznati junak bez obzira šta mu je nedostajalo jedno oko i jedna ruka.)

Ipak, uspjela sam naći jednoga koji me je htio ženit a imao je sve noge, ruke i oči...
Doduše, jedino šta je preostalo imao je bila nekretnina od miška i pokretnina gornjeg zubala. Ni on se nije svidio majci.
 
Obrnila sam filozofiju i sastavila za početak jednu dužu listu misleći da od Boga treba tražit sve čega se sjetim jer ovako dalje ne ide. Najviše od svega sam priželjkivala da bude kulturno i umjetnički obrazovan, da imamo o čemu razgovarati za vrijeme pauze. Tako mi je jedan od bitnijih kriterija bio da mora poznavati glavnih 6 impresoonista, Monet, Manet, itd. Onda mi je čak i mama rekla da pretjerujem, pa sam taj broj skresala na 4. Ali, moja samoća je i dalje trajala pa sam rekla: Ma mogu bit i postimpresionisti! Međutim, godinu nakon odluke o postimpresionistima, kriza mi je potuno unišila principe. Tada sam odlučila da ne mora baš znati impresioniste, ali da bar zna što je to impresionizam te osnovne pravce u umjetnosti općenito. Godine su i dalje prolazile, a ja nisan bila mlađa, pa san dozvolila sebi da se tip ni ne treba kužit u umjetnost, dovoljno je da ode sa mnom ponekad u koju galerijicu. Naprimjer Prado! Kako sam tada živjela u nekoj od Jugoslavija uvidjela sam to baš nije ostvarivo. I onda sam postavila kriterij da je sasvim dovoljno da mu ne smeta da sama odem, ali da je pristojna izgleda i da ima dovoljno za platit piće. I onda sam, da znate, našla tipa svojih snova!"

Sastavila Danica Čvorović za e-ćakule

Kako muškarac može usrećiti ženu?

Da bi njegova žena bila sretna, muškarac joj mora biti prijatelj, psiholog, ljubavnik, brat, otac, učitelj, odgajatelj, kuhar, zidar, vodoinstalater, mehaničar, atletičar, dekorater, stilist, seksolog, ginekolog, čitač misli (i želja), psihijatar, terapeut, kavalir, umjereno drzak, organiziran, čist, simpatičan, dražestan, pozoran, inteligentan, pun fantazije, kreativan, sladak, moćan, pun razumijevanja, tolerantan, oprezan, ambiciozan, sposoban, hrabar, odlučan, pouzdan, popustljiv, opravdano zagrižljiv, pun komplimenata, strpljiv u kupnji, jako bogat, ne smije raditi probleme, ne smije biti težak i ne smije gledati druge žene.

Također mora paziti da nije ljubomoran, ali ni nezainteresiran. Mora se slagati sa svojom obitelji, ali ne smije im posvetiti previše vremena. Da bi žena bila sretna, ne smije ju sputavati, mora joj dati prostora, ali uvijek mora vidljivo pokazati da je zabrinut kad je nema.

Jako je važno da ne zaboravi obljetnice (vjenčanje, zaruke, prvi poljubac...), diplome, njezine godine, njezin rođendan, rođendan njezine najbolje prijateljice (ali ne smije pokazati prevelik interes − dovoljno je samo spomenuti pravi datum). Nažalost, čak ni poštovanje svih navedenih pravila ne može zajamčiti da će ona biti istinski sretna. Naime, mogla bi se odjednom osjetiti potopljenom u životu potpune savršenosti, a to bi je gušilo. Izlaz bi mogla potražiti u bijegu s prvim koristoljubivo-blesavo-kretensko-slatkim idiotom koji bi naišao… Vjerojatno je zato Bog rekao: Ljubi je! A nikada nije rekao: Shvati je!

Kako žena može usrećiti muškarca?

1. Dođe gola...

2. ... i donese hranu.

Vojo ŠILJAK

ŽENE VELIKANI

Koliko se često odaju počasti ženama koje su ušle u povijest? Malo, gotovo nikako. I sama činjenica da nisam mogla u naslovu navesti žensku inačicu riječi "velikani" koja bi glasila" velikanke", govori kako hrvatski jezik još uvijek nije svario ovakvu vrstu riječi u ženskome rodu. Iako se propagira ravnopravnost i na sva zvona ističu ženski udjeli u politici, ekonomiji, naučnom i kulturnom miljeu, istina ipak ima i onu drugu mračnu stranu. Žena nikad neće biti plaćena za isti posao kao muškarac, žena se mora dvostruko više naraditi kako bi bila vrednovana kao njen muški kolega, žena nikada nije predstavnik vodeće stranke, žena nikad nije bila predsjednik naše države... i još mnoštvo drugih usporedbi koje bi zasjenile tu tzv. ravnopravnost. Tko je kriv za to, žene koje se nedovoljno bore za svoja prava ili duboki korijeni u patrijarhalnom društvu, možda i zatucanost mase koja vjeruje u predrasude o ženskoj inferiornosti. Ali kako na ovo pitanje nema smisla tražiti odgovor kao što nema smisla pitati se što je starije kokoš ili jaje ovaj tekst ću posvetiti nekolicini žena koje su na neki način obilježile povijest.

Hatšepsut(1510. prije Krista - 1458. prije Krista) - jedina egipatska kraljica, koja je nakon muževe smrti mogla samostalno vladati, a pokopana je s ostalim faraonima kao jednakopravna muškarcima.

Kleopatra(70. prije Krista - 30. prije Krista) - najslavnija žena staroga vijeka, posljednja kraljica grčke kolonije Egipat, iz loze Ptolemejevića, htjela vratiti staru slavu Egipta, počinila samoubojstvo nakon poraza njezina rimska saveznika Marka Antonija.

Hipatija(370. - 415.) - prva žena znanstvenica, bavila se matematikom, fizikom, astronomijom i filozofijom, imala je sljedbenike, koje je naučila neke nove spoznaje o mehanici, a zajedno sa svojim učenikom Sinesijem osmislila je hidrometar i srebrni astrolab, koji je služio za mnoga astronomska mjerenja na nebu, posljednja knjižničarka slavne Aleksandrijske biblioteke, ubila ju je razjarena konzervativna rulja, kršćani koji su smatrali da ženama nije mjesto u znanosti, kamenovali su je nasred ulice.

Ivana Orleanska(1412. - 1430.) je najveća francuska narodna junakinja, od djetinjstva je imala halucinacije u kojima su joj se "ukazivali" sveci i anđeli koji su joj govorili da mora povesti Francuze u borbu protiv okupatora Engleza, te je i vodila Francuze u mnogim bitkama i podizala moral vojnicima koji su na kraju uspjeli otjerati Engleze, no Englezi su je zarobili, osudili na smrt zbog "hereze", te je spalili na lomači, a 1920. je proglašena sveticom.

Elizabeta I.(1533. - 1603.), jedna od najznačajnijih kraljevskih ličnosti u engleskoj povijesti, kći Henrika VIII. i Anne Boleyn, poznata po pobjedi nad španjolskom morskom armadom, dinastičkim borbama s vojvotkinom Mary od Suffolka, koja joj je bila daljnja rođakinja, a koja ju je zatočila u Tower Bridge (na kraju kad se Elizabeta oslobođena svih optužbi zbog šurovanja s izdajnicima i neprimjerenih vjerskih nazora, Mary ju proglašava za svoju nasljednicu), dok je onu drugu Mary, kraljicu Škota, dala smaknuti da joj ne preuzme prijestolje, Francis Drake je svoje gusarsko-istraživačke pohode održavao uz pomoć njezinog novca, a cijelo je razdoblje njezina kraljevanja prozvano "elizabetinsko doba".

Marija Terezija(1717. - 1780.), češka, ugarska, dalmatinsko-hrvatsko-slavonska kraljica i austrijska nadvojvotkinja, kći cara Karla VI. habsburškog, poznata po reformama u duhu klasicizma i prosvjetiteljstva i velikom umijeću vladanja, uvođenju kakvih-takvih ljudskih prava u monarhiju, ukidanju progona vještica, te po šesnaestero djece, od kojih je četvrto po redu, i najstarije od muške djece (Josip II.), nakon njezine smrti postalo carom.

Madame de Pompadour(1721. - 1764.), ljubavnica francuskog kralja Louisa XV. i veoma poznata kurtizana, raširila rokoko modu diljem Europe.

Katarina II. Velika(1729. - 1796.), rođena kao njemačka princeza Sophie Auguste Friederike von Anhalt-Zerbst, nakon ubojstva svog muža, ruskog cara Petra III., carska garda je proglašava caricom, svojim je ratovima povećala teritorij Rusije kao nijedan car prije ili poslije nje.

Viktorija(1819. - 1901.), rođena kao Alexandrina Victoria, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva od 1837. do 1901., te carica Indije od 1877., možda najbitnija ženska osoba u povijesti, prema kojoj je cijelo razdoblje druge polovice 19. stoljeća u UK-u prozvano Viktorijansko doba, najduže vladajući britanski monarh. Viktorijansko doba je obilježeno ekonomskim i tehnološkim napretkom Ujedinjenog Kraljevstva, društvenim promjenama i vrhuncem industrijske revolucije, za vrijeme Viktorijine vladavine Britanski Imperij je postao vodeća svjetska sila. Inače je njemačkog porijekla. Njezini su stavovi utjecali na šire društvo, te se u Britaniji ponovo učvrstio puritanizam i konzervatizam.

Clara Schumann(1819. - 1896.), njemačka glazbenica, jedna od najznačajnijih pijanista i skladatelja romantizma, zvali je "velika svećenica glazbe", supruga velikog Roberta Schumanna.

Susan Brownell Anthony, (1820. - 1906.), jedna od prvih sufražetkinja/feministkinja, borila se i za opća građanska prava, putovala diljem Europe i Amerike, te održala gotovo 100 govora o ljudskim i ženskim pravima na godinu kroz 45 godina aktivizma!

Florence Nightingale(1820. - 1910.), "Dama sa svjetiljkom", prva medicinska sestra, bavila se i književnošću te statistikom, poznata po pomaganju ranjenicima s obje zaraćene strane u Krimskom ratu, dobila mnoga priznanja za svoj rad, jedna od pionirka pravila koja se i dan danas poštuju u Crvenom križu i svjetskom zdravstvu općenito.

Agatha Christie(1890. - 1976.), najslavnija spisateljica kriminalističkih romana, autorica poznatih likova kao što su Hercule Poirot i miss Marple, te romana "Deset malih crnaca", "Ubojstvo u Mezopotamiji", "Bija Baja Buf", "Ubojstvo u Orijent Expressu"... Pod pseudonimom Mary Westmacott pisala ljubavne romane.

Mata Hari(1876. - 1917.), umjetničko ime nizozemske egzotične plesačice i kurtizane Margarethe Geertruide "Grietje" Zelle, najpoznatije po špijuniranju tijekom 1. svjetskog rata. 1894. se udala za nizozemskog kolonijalnog časnika postavljenog u Indoneziju, u kojoj je živjela od 1894. do 1903., tamo je učila lokalne običaje i pridružila se plesnoj grupi u kojoj je i dobila ime Mata Hari. Ona je tijekom rata bila ljubavnica mnogim visokorangiranim časnicima s obje strane, njemačkim, francuskim i britanskim ljudima, koje je na taj način špijunirala. Francuzi su presreli njemačku poruku o jednoj od njihovih agentica i saznali su da je to Mata Hari, te su je strijeljali zbog dvostruke špijunaže i izdavanja podataka neprijatelju koji so doveli do smrti tisuće vojnika.

Coco Chanel(1883. - 1971.), pravim imenom Gabrielle Bonheur Chanel, revolucionarna je francuska stilistica i modna dizajnerica, čiji je utjecaj na modu i općenito način života 20. stoljeća nemjerljiv, poznata je po jednostavnosti svojih kreacija, skupocjenim parfemima koji nose njezino ime i maloj crnoj haljini, neizostavnom odjevnom predmetu žena mnogih generacija. Magazin "Time" uvrstio ju je među 100 najutjecajnijih osoba 20 stoljeća.

Majka Terezija(1910. - 1997.), pravim imenom Agnes Gongea Boiagi, rođena je u Makedoniji, a porijeklom je Aromunka (narod nastao miješanjem Rimljana i Ilira). Već sa 18 godina ulazi u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji, 1930. uzima ime Terezija u čast španjolske svetice Terezije Avilske, do 1946. podučava u jednoj školi u Calcutti, tada napušta školu i 1950. osniva družbu Sestara misionarka ljubavi koje pomažu siromašnima, bolesnima, umirućima i zapostavljenima, a 1979. zbog svojeg djelovanja dobiva Nobelovu nagradu za mir. Inače se školovala u Zagrebu, a imala je i hrvatsku diplomatsku putovnicu. Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 2003.

Patti Smith(1946. - ) američka je pjevačica, kantautorica i pjesnikinja, pionirka punk pokreta, prva žena u tom pokretu, prozvana "princezom punka", izdala jedan od najvažnijih punk albuma "Horses" 1975. godine, najpoznatija po hitu "Because the night" iz 1978., 1980. udaje se za Freda "Sonic" Smitha, gitarista slavnog protopunk benda MC5 (Motor City Five), a 2007. je ušla u rock'n'roll Hall of fame. Pisala je feminističku, buntovnu poeziju.

Još mnogo, mnogo njih nisam navela, ovo su kako rekoh samo neke, meni najdraže, ali ako vas interesira opširniji pregled žena koje su na neki način obilježile svoje vrijeme, možete svakako pročitati enciklopediju povijesti ili prosurfati Internetom, nećete biti razočarani, biografije su čitka štiva i zasigurno veliko nadahnuće.

Još bi se samo osvrnula na ovo, ne znam koliko ste primijetili ali u umjetnosti pa gotovo da i nema (ili barem nisu toliko poznate) ženski Da Vinci, Michelangelo, Picasso ili u muzici žena Mozart, Beethoven, Bach... Dali su zaista žene genetski uskraćene za umjetnički dar ili je i tu kumovala predrasuda o ženskoj inferiornosti?! Sve je moguće, naročito ako znamo da ljudska taština proslavi umjetnika tek kad umre, pa zašto onda i ženski rod ne bi bio uskraćen za čitav jedan aspekt ljudske prirode kao što je dar za umjetnost.

Ali ipak ne postoji uzalud ona narodna: "Iza svakog uspješnog muškarca, stoji uspješna žena"!

Autor: Maja Brajković

• Nedavno provedeno istraživanje “pokazalo je da 60 posto Britanaca smatra da religija danas razjedinjuje ljude” (THE CATHOLIC HERALD, VELIKA BRITANIJA) 
• U Portugalu je počela raditi najveća solarna elektrana na svijetu. Solarne ploče raspoređene su na površini od 250 hektara i moći će proizvoditi dovoljno električne energije za oko 30 000 kućanstava (EL PAÍS, ŠPANJOLSKA)
• U svijetu svake godine 900 000 mladih umre neprirodnom smrću — što je više od 2 000 dnevno. Glavni uzroci smrti u takvim slučajevima jesu prometne nesreće, utapanja i opekline (DIE WELT, NJEMAČKA)
• “Premda se stopa nestajanja šuma smanjila prošlih godina, na Zemlji još uvijek svakog dana nestaje oko 200 kvadratnih kilometara šuma” (ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NARODA ZA PREHRANU I POLJOPRIVREDU, ITALIJA) 
• U siječnju 2009. pet se gusara utopilo nedugo nakon što je njihova skupina navodno primila 3 000 000 američkih dolara otkupnine za saudijski tanker. More je na obalu izbacilo tijelo jednog od njih, a kod njega je bila pronađena plastična vrećica sa 153 000 dolara (ASSOCIATED PRESS, SOMALIJA) 

Mladismatraju da su njihovi vršnjaci razmaženi

U novinama de Volkskrant pisalo je kako mladi u Nizozemskoj “smatraju da su njihovi vršnjaci razmaženi” i kako “ih se previše potiče da imaju dobro mišljenje o sebi, pa zbog toga nisu dovoljno obzirni prema drugima”. “Čak dvije trećine mladih” između 16 i 24 godine “smatra da mladi imaju više prava nego obaveza”, izvijestile su spomenute novine. Među Nizozemcima prevladava mišljenje da “mladi puno traže, no rijetko razmišljaju o tome što bi mogli učiniti za druge”.

Djecapripremaju užinu

Ravnatelj jedne škole u Japanu razmišljao je o tome kako bi mogao roditelje i djecu potaknuti da više vremena provode zajedno. Predložio je da djeca jednom mjesečno sama pripremaju užinu za školu, a škola je prihvatila njegov prijedlog. Do danas su taj prijedlog prihvatile i stotine drugih škola. “Od djece se ne očekuje da otpočetka sve sama rade”, pisalo je u japanskim novinama IHT Asahi Shimbun. “Svaka dobna skupina ima svoj cilj. Djeci u nižim razredima osnovne škole roditelji pomažu da smisle jelovnik i da izaberu gdje će kupiti namirnice. (...) U višim razredima veći se naglasak stavlja na sastavljanje jelovnika u kojem bi bila zastupljena raznovrsna hrana.” Do čega je to dovelo? “Škole su izvijestile da su djeca poboljšala svoje kulinarske vještine, da se bacalo manje hrane te da su obitelji dobile novu temu za razgovor”, pisalo je u spomenutim novinama. Osim toga djeca su rekla da su “naučila cijeniti ono što njihovi roditelji rade za njih”.

ČišćenjeJužnog pola

Prošle su godine, u velikoj akciji čišćenja organiziranoj u sklopu jednog posebnog ekološkog programa, ruski ekolozi uklonili 360 tona smeća s Antarktike. Među otpadom koji se odlagao u blizini istraživačkih stanica na Južnom polu bilo je neupotrijebljenog građevinskog materijala, neispravnih strojeva i praznih bačvi za gorivo. “Prema protokolu o ekološkoj zaštiti tog najjužnijeg dijela Zemlje, svaka država mora ukloniti svoj otpad,” pisalo je u ruskom časopisu Itogi. “Japanci najsavjesnije izvršavaju svoje obaveze.”

*** g 12/09 Pogled u svijet *** 

Dragi moji „pušači“ ovaj tekst je namjenjen isključivo Vama i samo Vama. Prvo ću krenuti sa upozorenjem (jer je ovo postao kliše pri svakom spomenu duhana čak je i napismeno istaknuto na svakoj kutiji cigareta) koliko je pušenje štetno za zdravlje, jer je ovo priča o duhanu. Ali neću okolišati i propovijedati o štetnosti nikotina i katrana jer to već uveliko imate čak i u malom prstu pa ću odmah krenuti sa financijskim činjenicama što me i ponukalo da ovo napišem.

Dugo konzumiram cigarete ali kako se ekonomska situacija globalno promijenila nažalost ne u našu korist, ova vrsta luksuza je postala odveć preskupa. Gotovo nemoguća za konzumiranje. Stoga ponukana upravo financijskim poteškoćama odlučih i vama predstaviti svoju novu odluku koju dosta dobro upražnjavam protekla dva mjeseca da se upravo „fond za luksuz“ uveliko oparavio.

Naime, o čemu se radi. Prešla sam na duhan. I to nakon mjesec dana traženja onog savršenog, baš za mene, pronašla negdje u kutu tobacco-a jedno pakiranje koje mi je leglo kao „ kec na desetku“. I ne samo da su moje pluća prodisala i da u jutro više ne moram pokušavati zadržati lijevo plućno krilo unutar toraksa već se i novčana situacija digla na posve novi nivo. Sad uz duhan imam i za druge stvari iz „fonda za luksuz“!!! A sad ću vam i brojnom računicom pokušati predstaviti moju novonastalu situaciju, jednostavno usporedit ću troškove prije i poslije.

Pušila sam jednu kutiju dnevno i to onih finih, tankih, damskih cigareta koje koštaju 19 kn. To je mjesečno iznosilo 570 kn. Cca. Sada kupujem vrečicu duhana od 40 gr. prosjećne kvalitete za 24 kn. i traje mi tjedan dana. Uz duhan potrebno je uzeti i papiriće koji koštaju 2,5 kn. i filtere (prosječno 165 komada, kako to piše na kutiji, po cijeni od 8 kn.). Ukoliko ste vješti u motanju ne treba vam rekvizit za isto ali ako niste (kao ja, pa mi cigarete više liče na kubure) onda si morate priuštiti i mašinicu od 20 kn. E sada činjenica je da nećete odmah nabasati na svoj savršeni duhan pa ćete eksperimentirati neko vrijeme ali kad pogodite baš ono što vama paše to će biti ljubav na prvi udisaj. Što se tiče papirića za motanje i tu postoji izbor, pa tako možete kupiti „šuplje“ cigarete ( 250 kom. 15 kn.) koje putem posebne mašinice, punilice, (45 do 65 kn.) veoma jednostavnim potezom punite duhan. Ali ja sam old fashion pa mi je draže motati na roll on mašinicu ili po naški motalicu (istina često mi se neda pa je i tu prednost ove vrste pušenja jer smanjite količinu cigareta na dan).

Prednost je i to što duhan možete nabaviti apsolutno svugdje od tobacco shopova do običnih kioska. A ukoliko želite imati stalno svjež i mirisan duhan obavezno tražite i keramičko kamenje koje se potapa u vodu i potom stavlja u duhanske vrećice. Ono je besplatno. I kao šećer na kraju, kupite si tabakeru. Možete dati mašti na volju, hoćete li neku ljepšu, jednostavniju, onu sa gravurom ili ne sve je zaista proizvoljno.

Sada na duhan i popratne rekvizite trošim mjesečno cca 100 kn. (mašinica je trajna kao i tabakera). I ne samo da sam uštedila na sebi već je i suprug slijedio moj put prosvjetljenja pa tako zajedno uštedimo (ja 470 kn. on 600 kn.) preko 1000 kn. mjesečno. Kad te pare stavite na gomilu zaista ima mnogo. Onako kad svaki dan dajete na cigarete po malo to se toliko i ne vidi ali vidjet ćete na kraju mjeseca koliko ćete bit sretni što ste spojili ugodno sa korisnim, naročito ako imate djecu kao ja pa onda i njima možete ispuniti pokoju ekstra želju.

Bitno je i znati da duhan ne samo što je povoljniji nego i sadrži mnogo manje korijenja, otpadaka te aditiva.

Eto dragi moji ovo je bio jedan dobronamjeran savjet kako uštedjeti u ovoj kriznoj situaciji, naravno najbolje bi bilo da prestanete skroz sa pušenjem ili barem pokušate apstinirati neko vrijeme (dok se stanje na popravi) ali ukoliko već morate onda barem pušite od dva zla ono manje.

Napisala.Maja Brajković, brajkovic.maja81@gmail.com

Naravno, mnoge kompjuterske igre prikazuju neuvjerljivo prikriveno nasilje, krvave masakre ili čak otvorenu pornografiju. Očekuje se da će novi nastavak — Doom — postati bestseler. Je li ova vrsta igre prikladna za miroljubivu dječicu? Nastavak Lewisovog opisa može vam pomoći da zaključite. ”Igrač se uživljava u lik surovog marinca stacioniranog na jednom od Marsovih mjeseca kad se uslijed jedne industrijske nesreće otvori prolaz koji vodi u pakao. (...) Marinac se mora probiti kroz zamršene hodnike, (...) udarajući, pucajući, pržeći demone i bivše ljude i režući ih motornom pilom gotovo na svakom koraku. (...)

Prednosti nastavka Doom-a lako je sažeti: Više demona, više klaustrofobičnih prolaza, više oružja i više krvoprolića.“ Komentirajući o jednom kompjuterskom skupu u Las Vegasu (Nevada), The New York Times je napisao: ”Ovogodišnja vrlo upadljiva novina bila je multimedijalna pornografija (...). Ona je privukla neka od najvećih mnoštava na tom skupu.“

Roditelji, jeste li u posljednje vrijeme pregledali kućne kompjuterske igre kojima se igraju vaša djeca? Trebamo li još nešto reći?

• ▪ Jedno istraživanje koje je provedeno u Njemačkoj na oko 2 000 ispitanika pokazalo je kako gotovo 40 posto tinejdžera u dobi od 14 do 19 godina smatra da je u redu prekinuti vezu putem SMS poruke ili e-maila. Preko 80 posto ispitanika koji su imali 50 i više godina smatra to potpuno neprihvatljivim (FRANKFURTER NEUE PRESSE, NJEMAČKA)
• ▪ Procjenjuje se da je tijekom 2008. diljem svijeta poslano 2,3 bilijuna SMS poruka (HITU NEWS, TAHITI)
• ▪ “Koliko pušenje skraćuje čovjeku život? U prosjeku pet do deset godina” (UC BERKELEY WELLNESS LETTER, SAD)
• ▪ Procjenjuje se da u Sjedinjenim Državama u poslovnim zgradama čak 60 posto osobnih računala ostaje uključeno preko noći. Zbog toga elektrane svake godine bespotrebno ispuste u atmosferu 14,4 milijuna tona ugljičnog dioksida (WORLD WATCH, SAD)

Autobusi populariziraju ateizam

“Vjerojatno nema Boga. Zato prestanite se brinuti i uživajte u životu.” Taj se slogan može pročitati na 200 autobusa u Londonu, 600 autobusa diljem Velike Britanije te na dva velika ekrana u londonskom Oxford Streetu, izvještava The Guardian. Pokretači te ateističke kampanje kažu da je ona odgovor na vjersku propagandu kojom se ljude uvjerava da će nevjernici završiti u paklu. Budući da je nemoguće dokazati da Bog ne postoji, u kampanji se koristi riječ “vjerojatno” kako bi se udovoljilo zahtjevima britanske organizacije koja nadzire oglašivačku industriju te vodi računa o vjerodostojnosti informacija koje se putem reklama predstavljaju javnosti. Kampanjom se želi potaknuti što veći broj ateista da otvoreno izraze svoja gledišta.

Opasni prijevremeni porođaji

U Sjedinjenim Državama sve se više djece rađa prijevremeno zato što trudnicama to više odgovara. Kod nekih se žena umjetnim putem izazovu trudovi, a kod nekih se porođaj izvrši carskim rezom. Međutim “posljednji tjedni trudnoće važniji su nego što se nekad mislilo”, piše list The Wall Street Journal. Jedno istraživanje koje je provedeno na 15 000 novorođenčadi pokazalo je da sa svakim tjednom koje dijete ostaje u majčinoj utrobi u razdoblju od 32. do 39. tjedna trudnoće dolazi do 23-postotnog smanjenja opasnosti od epileptičkih napadaja, oboljenja od žutice, dišnih smetnji i krvarenja u mozgu. Kod djece koja se rode između 32. i 36. tjedna trudnoće postoji veća opasnost od blagih poremećaja u ponašanju i mentalnom razvoju. Stoga Američko udruženje opstetričara i ginekologa preporučuje ženama da ne rađaju “prije 39. tjedna trudnoće osim ako za to ne postoji neki medicinski razlog”, piše The Wall Street Journal.

Hodanje stepenicama poboljšava zdravlje

“Redovito hodanje stepenicama jednostavan je i praktičan način da se poboljša zdravlje”, izvještava britanski medicinski časopis The Lancet. Znanstvenici su proveli istraživanje na 69 zaposlenika koji na radnom mjestu uglavnom sjede. Zamolili su ih da na poslu hodaju stepenicama umjesto da se služe dizalom. Nakon otprilike tri mjeseca njihov se aerobni kapacitet (djelotvornost opskrbe tijela kisikom) povećao za 8,6 posto, čime im je “sveukupni rizik od prijevremene smrti smanjen za 15 posto”. Osim toga hodanje stepenicama pozitivno je utjecalo na njihov krvni tlak, razinu kolesterola, tjelesnu težinu, ukupnu količinu masti u organizmu i opseg struka.

• ▪ “Otprilike jedna trećina djevojaka u Sjedinjenim Državama zatrudni prije svoje 20. godine” (CENTAR ZA KONTROLU I PREVENCIJU BOLESTI, SAD)
• ▪ Istraživanje koje je u Sjedinjenim Državama provedeno na uzorku od 420 muškaraca koji su bili “žrtve nasilja u obitelji” pokazalo je da je “gotovo 30 posto njih dobivalo batine ili je bilo zlostavljano na neki drugi način” (AMERICAN JOURNAL OF PREVENTIVE MEDICINE)

Djeca i učenje jezika

Neki se roditelji boje da njihovo dijete neće dobro naučiti svoj materinji jezik bude li uz njega učilo i neki strani jezik. No tim znanstvenika iz kanadskog grada Toronta koji je predvodila neurologinja Laura-Ann Petitto došao je do posve suprotnog zaključka. “Živčano tkivo s kojim se rađamo (...) izuzetno je sposobno učiti jezik,” rekla je dr. Petitto, “a može učiti i više jezika.” Djeca koja govore dva jezika često u školi postižu bolje rezultate nego djeca koja govore samo jedan jezik. No “ako roditelji žele da njihovo dijete u potpunosti razvije sposobnosti koje sa sobom donosi govorenje dvaju jezika, moraju mu prvenstveno sami pomagati da nauči strani jezik”, pisalo je u listu Toronto Star.

Pornografija uznemiruje djecu

Djeca u sve ranijoj dobi na internetu nailaze na pornografske i nasilne videozapise koji štetno utječu na njih. Prema riječima Heinz-Petera Meidingera, predsjednika Njemačkog društva filologa, mnogi dječaci u dobi od 12 i više godina znaju kako i gdje mogu pronaći web stranice na kojima se prikazuje žestoko nasilje ili izopačeni pornografski sadržaji. Premda može izgledati da djecu takve scene ne pogađaju i da ne utječu na njih, mnoga djeca ostanu duboko potresena i uznemirena kad ih vide. Meidinger potiče roditelje da vode računa o čemu njihovo dijete razmišlja i što gleda na svom kompjuteru.

Planiranje razvoda

Australci danas više nego ikada prije sklapaju predbračne ugovore kojima od svog budućeg bračnog druga zahtijevaju da se pridržava određenih pravila vezanih za način života, izvijestio je sidnejski list Sunday Telegraph. Predbračni ugovori inače služe tome da se unaprijed odredi kako će supružnici podijeliti svoju imovinu u slučaju razvoda. No u posljednje se vrijeme u mnogim takvim ugovorima detaljno navodi i kakvim bi načinom života trebao živjeti svaki partner ako želi da brak potraje. Naprimjer tim se ugovorima propisuje tko će kuhati, čistiti ili voziti automobil, zatim smiju li supružnici imati kućne ljubimce, koliko svaki partner smije imati kilograma, tko će voditi psa u šetnju i tko će iznositi smeće. Odvjetnica Christine Jeffress kaže da ljudi “sve manje očekuju da će njihova veza trajati zauvijek”.

Roditelji ne znaju kako djeci pokazati da ih vole

“Sve većem broju roditelja dobro bi došao priručnik o tome kako bi se trebali ponašati prema svojoj djeci dok su mala, jer im očito ne mogu spontano pokazati da ih vole”, stajalo je u poljskom časopisu Newsweek Polska. Roditelje bi trebalo poučiti osnovama, naprimjer da trebaju grliti svoju djecu, igrati se s njima i pjevati im. Sve je to neophodno činiti kako bi se djeca mogla normalno razvijati. No jedno je istraživanje pokazalo da “danas u Poljskoj roditelji najčešće sa svojom djecom provode vrijeme tako da zajedno s njima gledaju televiziju ili idu u kupovinu”, dok je zajednička igra tek na šestom mjestu.

Gradskom kazalištu Joze Ivakića u subotu i nedjelju s početkom u 20.30 sati igra predstava “Od E do Z” u kojoj glume Zlatan Zuhrić i Enis Bešlagić.

Popularni komičarski glumački tandem Zlatan Zuhrić Zuhra i Enis Bešlagić ostvarili su uspješnu suradnju na još jednom projektu – kazališnoj predstavi „od E do Z“, čiji su ujedno i autori i glumci.

Predstava je premijerno izvedena 15. lipnja 2008. pred zatvorenicima kaznionice u Lepoglavi, a ne na kazališnim daskama, jer je po mišljenju autora takvo mjesto autentičnije s obzirom da je u komediji riječ o dvojici propalih glumaca koji zbog sitnih prekršaja na jednu noć završe u zatvoru, te u njemu razmišljaju kako će preživjeti i obogatiti se.

Njihove glumačke izvedbe i brojne dosjetke do suza će nasmijati gledatelje.  Predstava je prošle jeseni već bila odigrana u Vinkovcima, pa ako je tada niste uspjeli pogledati, ovo je prava prilika da nadoknadite propušteno.