Love story-Gabrijela

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

“Imao si lijepu kćer,ali njenom je životu došao kraj.Bio je to dan kada je prvi put rekla „TATA!!!“

Pišem ti ovo časa kada čekam smrt.Ona će tiho doći u moj dom i povesti me za ruku sa sobom.Otići ću i ti ćeš saznati istinu.Ja sam bila srednjoškolka,a ti si bio student,oboje druga godina.Sve su djevojke bile lude za tobom,a imao si ih,ne mogu da nabrojim.A mi smo zaljubljene srednjoškolke gledale za tobom kad si prolazio pored škole.Tvoj pogled u prozor-naš uzdisaj!A onda...Prolazila sam pokraj fakulteta.Ti si stajao sa drugom ,pogledao me i rekao:“Vidi baš zgodna mačka!!!“Prošla sam pored vas,sva goreći od uzdisaja.Napokon si primjetio mene!Taj dan sam stajala pred školom.Došao si...Kad si me ugledao prišao si.Razgovor počme spontano.Dugo smo pričali.Bila sam presretna što sam s tobom.Sljedećeg dana zvono,posljednje zvono.Čekaš me pred školom.Prilaziš mi,prebacuješ ruku preko mog ramena i odlazimo.Naš prvi sastanak,prvi poljubac,prvo zakašnjenje,roditeljska ljutnja.Sve se to ponavljalo nekoliko večeri.Dolazio si po mene i mi smo odlazili i lutali gradom.Jedne večeri pozvao si me u stan,da slušamo muziku.Pošla sam.To veče,muzika,piće,svjetlo,zanos...To veče bila sam tvoja,samo tvoja.Drhtali smo u zanosu sreće,kleli se na ljubav do kraja života.Od te večeri voljela sam te jače,svim žarom svoga srca.A ti...za tebe sam postala stvar kao igračka djetetu.Ti si sve rijeđe dolazio po mene.Osjećala sam bol,patila i tugovala.Nisam htjela da netko sazna za moju tugu,pa čak ni ti.Jedno veče vidjela sam te s tom prokletom plavušom.Tada su sve moje nade potonule,jer na licu sam ti vidjela ono osjećanje koje se može vidjeti samo na licu ludo zaljubljenog mladića.Zagrlio si djevojku i u prolazu mi rekao:“Hej,kako si?“Plakala sam,klela tebe,naš susret,svoj život i sve što je vezano za tebe.

Tih dana osjećala sam nesvjesticu i stalno povraćala.Otišla sam liječniku i kao grom iz vedra neba pogodila sam njihovu dijagnozu.Očekivala sam dijete.Naše dijete sam očekivala,osjećaj sreće,tuge i straha.Sve sam tada osjetila,ali sam se pribrala i rekla roditeljima tu kobnu vijest.Ispisala sam se iz škole i otišla na selo.O grdnjama i psovkama neću ti pisati.Rekli su mi da se riješim tog djeteta ali ja nisam htjela.Moja odluka je bila:“RODIT ĆU TO DIJETE!!!“Prošlo je devet mjeseci,napornih i teških.Bližio se dan porođaja.I tog toplog i lijepog dana rodila sam Gabrijelu.Imala je oči kao ti,divne usne-najljepše.Tebi nikad nisam rekla ni da je rođena.Od tog dana živjela sam samo za nju,našu malu Gabrijelu.Brzo su prolazili dani u igri s njom.Njezini prvi zubi,prva riječ,prvi korak,prvi rođendan.

Da li se sjećaš onog dana kada si išao parkom sa tko zna kojom djevojkom?!?Sjedila sam na klupi,a Gabrijela se igrala u pjesku.Pogledao si me,prepoznao i pozdravio.Pitao si me:“Da li je to tvoja kćer?“Potvrdila sam,a ti si nastavio:“Kako se zove taj sretni tata,kad ima tako slatko dijete?“Pogledala sam djevojku.Vidjela sam njezin moleći pogled i shvatila da ona zna za dijete pa odgovorih:“Neznaš ga ti,to ti je najljepši čovjek u gradu.“

Ti si pomilovao Gabrijelu po glavi,zagrlio djevojku,pozdravio se samnom i otišao.Gabrijela kao da je znala da si joj tata.Gledala je u tebe krupnim plavim očima i pružala ruke prema tebi.Taj dan je prvi put rekla riječ: „TATA“ i gorko zaplakala.Otišle smo iz parka,a ja ni sama neznam kako sam izdržala taj dan.Gorkim plačem sam izbacila sve jade iz sebe.Ne,ne pišem ti ovo pismo kako bi se sažalio na mene i moju malu Gabrijelu koje sada više nema.Njezine plave okice su se zauvije zaklopile,a njezine male ručice su posljednji put zagrlile plišanog medu ispod kotača tuđeg automobila.Da,moje male Gabrijele više nema,zato i ja odlazim.Umrijet ću jer želim biti s njom.Ona mi je u životu značila sve,vratila mi ljubav koju si ti uzeo i prevario.Ona je sada mrtva...odlazim...ali želim da znaš,ti si imao kćer s plavim očima kao ti.Tepao si maloj djevojčici ni ne sluteći da ti je kći.Zato sutra kad čuješ zvona glas,koji će ispratiti mene,ti dođi do groblja i donesi crvene karanfile.Da,kao što si obećao,one koje bi mi donio na vjenčanje.Probi se kroz gomilu ljudi.Dođi do mjesta smrti,dođi do mene i Gabrijele.U našu grobnu raku ti baci karanfile da nas sjećaju na tebe,ali nemoj plakati.Ne,zašto bi plakao,jer me nisi ni volio,a kćer si nisi ni poznavao.Možda će te ljudi pitati-tko si?Ti reci prolaznik.Molim te da ne misliš onda na nas,živi kao do sada,ali dođi nam nekad,mi ćemo te čekati...

Bio je to dan kada je tvoja kćer rekla „TATA“ i svaka moja misao bila je upućena tebi.Sada pošto smo,ja i naša mala Gabrijela u vječnoj tami znaj: “Imao si lijepu kćer,ali njenom je životu došao kraj.Bio je to dan kada je prvi put rekla „TATA!!!“

Zmaya